Tema Joba

Starozavjetna tema sudbine Joba, simbola pravednika, patnje i postojanosti u kušnjama, ali i strpljivosti, jedna je od najosobnijih i najčešćih u Meštrovićevu opusu. Odabire je u onim životnim razdobljima u kojima je i sam trpio određena iskušenja i muku. Ekspresija fizičke i duševne boli posebice je naglašena na paradigmatskom ostvarenju skulpture Job iz 1946. godine, oblikovane u Rimu nakon neposredna iskustva vlastita utamničenja, te civilizacijskom patnjom proisteklom u vihoru Drugoga svjetskog rata. Skulpturi su prethodili crteži koje je nacrtao tijekom zatočenja u ustaškom zatvoru u Zagrebu u studenom 1941. godine.

Job

Rim, 1946.
bronca, 121 x 106 x 85 cm
vlasništvo Galerije Meštrović u Splitu, inv. br. GMS-119

Ekspresija fizičke i duševne boli prikazana je na paradigmatskom ostvarenju skulpture Job iz 1946. godine, oblikovane u Rimu neposrednim iskustvom vlastita utamničenja, te civilizacijskom patnjom proisteklom u vihoru Drugoga svjetskog rata. Skulpturi su prethodili crteži koje je Meštrović nacrtao tijekom zatočenja u ustaškom zatvoru u Zagrebu u studenom 1941. godine. Model za to ostvarenje bio je prosjak s rimskih ulica, no uistinu riječ je o simboličkom autoportretu. Posvemašnjom zgrčenošću čučeće figure, agitacijom njezine ispijene muskulature i nemirne epiderme, kipar je apsolutni naglasak stavio na krik Joba, ali i čovječanstva, usmjerenoga ka nebu.
(B. V.)

Studija za Jobova sina

Zagreb, 1935.
bronca, 65 x 69 x 61 cm
vlasništvo Atelijera Meštrović u Zagrebu, inv. br. AMZ-219
Usporedo s temom Joba Meštrović razvija i temu Jobova sina, koja nije konvencionalna u ikonografiji liturgike i simbolike judeokršćanstva, te je umjetnik vjerojatno u nju transferirao ideju boli i patnje. Kompozicijska rješenja savijenih, zgrčenih figura, vibrantan tretman epiderme skulpture Studija za Jobova sina pokazuju refleks Rodinove impresionističke pouke, usvojene u Meštrovićevu studentskom, bečkom razdoblju.
(B. V.)