Bogorodica s djecom
New York, 1925.
mramor, 103 x 82 x 70 cm
vlasništvo Galerije Meštrović u Splitu, inv. br. GMS-3
Bogorodica s djecom, koja u zapadnokršćanskoj ikonografiji podrazumijeva prikaz Djevice Marije, malog Isusa i sv. Ivana Krstitelja, vrstan je Meštrovićev rad isklesan u kararskom mramoru. Napajanje na renesansnim uzorima čitamo u ikonografskom izvoru, piramidalnom kompozicijskom obrascu i načinu obrade materijala. Vrsno ovladavanje materijalom vidljivo je u mekim prijelazima i fino uglačanim površinama, koje dolaze do izražaja u kontrastu s grubo obrađenom pozadinom. Iako naslov sugerira religioznu tematiku, kipara su za izradu ove kompozicije nadahnuli supruga Olga, kći Marta i tek rođeni sin Tvrtko. Intiman obiteljski trenutak može se prepoznati u blagom majčinu smiješku, u čvrstom grupiranju likova i njihovim isprepletenim rukama. Prirodno, intimno i blisko uhvaćeno je u trenutku dječjeg poljupca i zagrljaja, a meko oblikovani idealizirani ženski lik personifikacija je nježne majčinske ljubavi.
(Z. J. Š.)
Majka uči dijete moliti
New York, 1925.
bronca, 64 x 50 x 47 cm
vlasništvo Atelijera Meštrović u Zagrebu, inv. br. AMZ-196
Za vrijeme višemjesečnog boravka u SAD-u, poradi priprema za niz izložaba koje će se u sljedeće dvije godine održati u više američkih gradova, kipar je odvojen od obitelji. Način života u užurbanim američkim metropolama nije mu ni drag ni blizak, a misli se vraćaju obitelji. Nostalgija za domom, potreba za stalnošću i pripadanjem oblikovat će djela u kojima se prepleću intimno i sveto. Tako i čin molitve postaje jedan od zastupljenih motiva, a žena kao duhovna vodilja i čuvarica moralnih vrijednosti ima ključnu ulogu u nastavljanju tradicije. Povezanost i duhovno sjedinjenje majke i djeteta u zajedničkoj molitvi sjajno je prikazano u brončanoj skulpturi Majka uči dijete moliti. Položaj majčinih ruku sklopljenih u molitvi i pogled uprt u nebo, koji se istovjetno ponavlja u oblikovanju djetešca u njezinu krilu, čini ovo djelo jednim od najljepših prikaza roditeljske ljubavi i kontinuiteta tradicijskoga koda.
(Z. J. Š.)
Žena u zanosu molitve (Ufanje)
New York, 1925.
sadra, 59,5 x 51 x 34 cm
vlasništvo Atelijera Meštrović u Zagrebu, inv. br. AMZ-35
izloženo u Galeriji Meštrović u Splitu
Osim materinstva, žena u Meštrovićevu djelu utjelovljuje čistoću, dobrotu, nevinost i svetost – ideale koji se mogu pripisati njegovu poimanju žene kao „vječno feminilnog“. U doživljaju žene kao majke, Bogorodice ili anđela katkad će se prepletati oprečni dojmovi: sveto i profano, čedno i senzualno. Takav primjer pronalazimo i u djelu Žena u zanosu molitve. Njegov usporedni naslov Ufanje upućuje ne samo na čin molitve naznačen sklopljenim dlanovima već i na duboku vjeru i nadu u spasenje. No, promotrimo li djelo iz drugog rakursa, uočavamo delikatno oblikovanje gracilnog lica i dugog vrata, istaknuta položajem visoko podignute brade, upravo kako bi se naglasila ljepota i putenost prikazanog ženskog modela. Ljepota je istina, a život i vjera povezani su u neprekidnom trajanju.
(Z. J. Š.)
Copyright 2022 Muzeji Ivana Meštrovića
Design by Studio 9