Menu
Menu
Religiozne teme i motivi izdvajaju se kao trajna preokupacija unutar Meštrovićeva opusa, od ranih dječačkih uradaka pa sve do kraja njegova života. Međutim, intenzivnije posezanje za religioznim motivima događa se neposredno prije i tijekom Prvog svjetskog rata. Potaknut općom atmosferom i ratnim događajima Meštrović svoje tematsko izvorište pronalazi u Svetom pismu, posebice u motivima Kristove Pasije. Crteži koji tada nastaju odraz su unutarnje duhovne potrebe, kao komentar na opća zbivanja te duhovna i materijalna stradanja. Pred kraja rata nastaju crteži koji odišu drugačijim likovnim izrazom – ističu se elegancijom i dekorativnošću, otkrivajući jedan novi optimizam.
U razdoblju između dvaju svjetskih ratova crteži religiozne tematike ponajviše su vezani uz crkvene narudžbe (kiparsko opremanje crkve sv. Marka u Zagrebu), kao i Meštrovićevu arhitektonsku djelatnost. Naime, tada se istakao kao jedan od najvećih sakralnih graditelja, izgradivši crkve u Otavicama, Cavtatu, Biskupiji i Splitu, za koje je ujedno valjalo osmisliti sveukupne ikonografske programe. Posebno zanimljiv i nadasve individualan ikonografski program predvidio je za vlastitu grobnicu – crkvu Presvetog Otkupitelja u Otavicama. Njime otkriva sasvim osobno poimanje vjere koje nije ograničeno uzusima jednog konfesionalnog sustava.
U studenom 1941. godine Meštrović je uhićen i utamničen u ustaškom zatvoru u Zagrebu. To traumatično iskustvo, ispunjeno neizvjesnošću i strahom za vlastiti život, kao i njegovo narušeno zdravlje ostavili su trag na kiparevu psihičkom i fizičkom biću. Umjetnički rad, pa makar i u tako jednostavnom mediju kao što je crtež pružio mu je veliku utjehu, o čemu je pisao u svojim Uspomenama na političke ljude i događaje (1993: 307): „(…) crtao sam po čitav dan u čemu sam nalazio veliku duševnu olakšicu. Učinio sam nekih dvadesetak crteža, između kojih i nekoliko varijanata Pietà, koju sam kasnije izradio u Rimu.“
Glava Krista I
vjerojatno Rim, 1913. – 1914.
olovka na tvrdom papiru
25,5 x 22,7 cm
inv. br. GMS-139a
Crtež prikazuje Kristovu glavu, nagnutu na lijevu stranu. Oči su mu zatvorene, čelo namršteno i presječeno borama. Šupljina poluotvorenih usta naglašena je sjenčenjem gušćim potezima olovke. Kosa i brada oblikovane su valovitim stiliziranim linijama, a laganim sjenčenjem lica u predjelu očiju, nosa i vrata stvoren je dojam dubine. Karakterističan izraz sjete i žalosti specifičan je i za druge radove istoga razdoblja, poput drvene skulpture Glava Krista te istoimene brončane inačice.
Usporedbom specifične tipologije frizure i facijalnog izraza crtež se može povezati i s Meštrovićevim sadrenim Prvim raspećem (inv. br. AMZ-172) nastalim u Rimu 1914. godine (Prančević 2017: 104). U duhu tadašnjih ekspresionističkih tendencija Meštrović nastoji prikazati intenzitet duševnih stanja, deformirajući ljudsko tijelo i naglašavajući detalje poput ovješene kože, upalih obraza, usječenih bora. Ovakvi vizualni elementi u svojstvu su prikazivanja rastrzana i traumatična stanja duha, kao nagovještaj ljudskih patnji i stradanja u ratnom razdoblju.
Poklon triju kraljeva
London, 31. 12. 1915.
ljubičasta tinta na papiru
25,8 x 20,5 cm
inv. br. GMS-163
Poklonstvo kraljeva jedan od najstarijih motiva u kršćanskoj umjetnosti, predstavlja adoraciju Krista kao „kralja kraljeva“, klanjanje njegovoj božanskoj naravi (Badurina 2006: 497). Meštrović ravnomjerno raspoređuje sudionike prizora na horizontalnoj plohi – na lijevoj strani su tri kralja, magarac i vol, a na desnoj Josip i Marija s malim Isusom. Isusova desna ruka podignuta je u znaku blagoslivljanja. Dvije životinje nadvijene uz jaslice oživotvoruju riječi proroka Izaije (1,3): „Vô poznaje svog vlasnika, a magarac jasle gospodareve.“
Tri kralja koja nose darove prikazana su profilno, jedan iza drugoga u ritmičkom ponavljanju te se gotovo stapaju u usporedni niz linija. Ritam valovitih usporednih linija nastavlja se na Marijinu rupcu i haljini. Izrazita linearnost i plošnost te ritmičko ponavljanje detalja nagovještaj su skorašnje Meštrovićeve art déco stilizacije.
Crtež popraćen tekstom, koji među ostalim navodi sadržaj večernjeg jelovnika, na poleđini otkriva da je autor prikaza i teksta Ivan Meštrović, a tekst je pisao Josip Jedlowski. Odvjetnik, političar i publicist, Jedlowski je zajedno s Ivanom Meštrovićem bio član Jugoslavenskog odbora.1 Na poleđini crteža dao je ključ čitanja – „Čitaj s kraja prema gore!“ te ujedno otkrio da je tekst „pijano i smušeno napisan od Ivana Meštrovića“. Ovaj neobičan i originalan crtež svjedoči o prijateljstvu dviju obitelji koje su Silvestarsku noć provele u dobru društvu, u Londonu 1915. godine.
Iste je godine Meštrović u Londonu portretirao Josipovu suprugu Antoniettu Jedlowski. Portret se brižno čuvao kao nasljedstvo obitelji, a od 2015. godine zahvaljujući donaciji obitelji Castro postaje dio zbirke Galerije Meštrović.
Lit.: BADURINA 2006: 496-498.
Bibl.: JURIĆ ŠABIĆ 2016 a. PRANČEVIĆ 2004: kat. br. 13.
Izl.: Split 2004.
Bogorodica s djetetom II
Cannes, 1917.
olovka na papiru
19,8 x 12,9 cm
inv. br. GMS-159
Boraveći u Cannesu tijekom 1917. godine, Meštrović je oblikovao veći broj Bogorodica s djetetom. Zajednička značajka tih kiparskih ostvarenja suvremeno je sažimanje forme i stvaranje prepoznatljivih ovoidnih oblika. Crtež prepoznajemo kao studiju za jednu od kiparskih inačica iste teme, međutim, ovaj crtež posjeduje određenu ekspresivnu kvalitetu. Kako primjećuje Prančević (2017: 127), prema impostaciji majke i djeteta moguće ga je vezati uz drveni reljef Veseli anđeli. I zaista, mnogobrojne kratke okomite crtice kao da simuliraju tragove dlijeta, postižući tako ekspresivnost izraza svojstven rezbarenju u drvu.
Bibl.: ČERINA 2013: kat. br. 28. JURIĆ ŠABIĆ 2020 a: kat. br. 15. PRANČEVIĆ 2017: 127-129.
Izl.: Vrpolje 2013. Zadar 2013. Otavice 2020.
Dvije Bogorodice s djetetom
vjerojatno Cannes, oko 1917.
olovka na papiru
34 x 24,7 cm
inv. br. GMS-138b
Boraveći u Cannesu tijekom 1917. godine, Meštrović je oblikovao veći broj Bogorodica s djetetom. Zajednička značajka tih kiparskih ostvarenja suvremeno je sažimanje forme i stvaranje prepoznatljivih ovoidnih oblika. Crtež prepoznajemo kao studiju za jednu od kiparskih inačica iste teme.
Anđeo sklopljenih krila
vjerojatno Ženeva, 1916.
olovka na papiru
35,6 x 25,4 cm
inv. br. GMS-145
Novi dekorativni obrazac postat će glavno obilježje Meštrovićevih radova nastalih 1916. – 1918., koji su, prema njegovu tumačenju, nastali kao „izražaj želje i osjećaja harmonije između nas i sviju stvari“. Posegnut će tada za motivom žene ili anđela s glazbenim instrumentima koje oblikuje reduciranim likovnim jezikom, plošno i dekorativno, s dozom elegancije i gracioznosti. Crtež anđela s bogato dekoriranim krilima dio je serije od nekoliko crteža iz zbirke s istim motivom (kat. br. 57).
Lice anđela, koje je vješto uobličeno s nekoliko poteza olovkom, spokojnog i sjetnog izraza, te oblikovanje kose s karakterističnim zaliscima, snažno podsjećaju na portret češke umjetnice Růžene Zátkove,1 koji je Meštrović načinio u Rimu 1912. godine. Njezino će lice ponoviti na više od stotinu glavica anđela kojima je ukrasio unutarnji svod kupole Gospe od Anđelā – mauzoleja obitelji Račić u Cavtatu (1920. – 1922.).
Anđeo s cvjetovima
vjerojatno Ženeva, 1916.
olovka na papiru
35,7 x 25,5 cm
inv. br. GMS-150
Novi dekorativni obrazac postat će glavno obilježje Meštrovićevih radova nastalih 1916. – 1918., koji su, prema njegovu tumačenju, nastali kao „izražaj želje i osjećaja harmonije između nas i sviju stvari“. Posegnut će tada za motivom žene ili anđela s glazbenim instrumentima koje oblikuje reduciranim likovnim jezikom, plošno i dekorativno, s dozom elegancije i gracioznosti. Crtež anđela s bogato dekoriranim krilima dio je serije nekoliko crteža iz zbirke s istim motivom (kat. br. 56).
Lit.: PRANČEVIĆ 2004: VIII.
Krist i Bogorodica
(Pietà)
vjerojatno Cannes, 1917.
olovka na papiru
35,5 x 25,5 cm
inv. br. GMS-151
Tema o oplakivanju Krista (Pietà) jedna je od najzastupljenijih u Meštrovićevu opusu, kojoj se nanovo vraćao. Usporedni kiparski prikaz motiva veoma slične kompozicije možemo pronaći na istoimenom brončanom reljefu nastalom 1913./1914. godine. Na ovome crtežu, kao i njemu bliskome crtežu Lik Krista (kat. br. 59) Ivan Meštrović razvija morfologiju koju će uskoro primijeniti u skulptorskom opremanju Gospe od Anđelā – mauzoleja obitelji Račić u Cavtatu (1920. – 1922.).
Ovdje zamjećujemo rasterećenje u likovnom i emocionalnom smislu – visokim stupnjem stilizacije i geometrijskim sažimanjem, uz upotrebu jednostavne i čiste linije, Meštrović napušta ekspresivnost u korist lirskog, dekorativnog izraza art décoa.
Nepoznati svetac
(Lik Krista)
vjerojatno Rim, 1917. – 1918.
olovka na papiru
31 x 21 cm
inv. br. GMS-453b
Figura Krista vješto je građena minimalnim deskriptivnim elementima, s tek nekoliko tankih linija. Posebice je zanimljiva impostacija lika čiji je položaj određen zamišljenim polukružnim okvirom, što dade naslutiti da je crtež moguća studija za arhitektonsku ili dekorativnu plastiku. Stojeće figure svetaca na još nekoliko crteža (kat. br. 60) nose iste oblikovne karakteristike kao i skice za uporabne predmete namijenjene opremanju Gospe od Anđelā u Cavtatu.1
Bibl.: JURIĆ ŠABIĆ 2020 a: kat. br. 14. PRANČEVIĆ 2004: kat. br. 27.
Izl.: Zagreb 1983. – 1984. Cavtat 2004. Slavonski Brod 2008. Otavice 2020.
1 Primjerice, Skica za crkvenu posudu za blagoslovljenu vodu, inv. br. GMS-463.
Nepoznati svetac
(Lik Krista)
vjerojatno Rim, 1917. – 1918.
olovka na papiru
31 x 21 cm
inv. br. GMS-452a
Figura Krista vješto je građena minimalnim deskriptivnim elementima, s tek nekoliko tankih linija. Posebice je zanimljiva impostacija lika čiji je položaj određen zamišljenim polukružnim okvirom, što dade naslutiti da je crtež moguća studija za arhitektonsku ili dekorativnu plastiku. Stojeće figure svetaca na još nekoliko crteža (kat. br. 59) nose iste oblikovne karakteristike kao i skice za uporabne predmete namijenjene opremanju Gospe od Anđelā u Cavtatu.1
Bibl.: PRANČEVIĆ 2004: kat. br. 26.
Izl.: Split 2004. Zagreb 2004 b.
1 Primjerice, Skica za crkvenu posudu za blagoslovljenu vodu, inv. br. GMS-463.
Bogorodica s djetetom za Mauzolej obitelji Račić
1919. – 1920.
sepija na papiru
52,6 x 39,4 cm
inv. br. GMS-601a
Crtež je studija Gospe s djetetom za glavni oltar Gospe od Anđelā u Cavtatu. Prekrižene Bogorodičine noge te dinamična igra majčinih i djetetovih ruku poveznica su s cavtatskom verzijom Bogorodice. Iako studija za oltarni kip unutar objekta sakralne namjene, crtež odiše intimnošću bliskog odnosa majke i djeteta, uhvaćenih u trenutku opuštanja i igre. Opis kiparske inačice donosi Roje Depolo (2008: 17-18):
„Visok stupanj stilizacije i sumarne, gotovo apstrahirane forme tijela tvore zatvoreni volumen. Upečatljiv je Gospin osmijeh analogan osmijehu s arhajskih grčkih skulptura. Jedan je u nizu brojnih varijanti istog motiva s kojim se Meštrović bavio tih godina.“
Crtež je moguće povezati s listom Bogorodica iz Meštrovićeve mape litografija (1923.), na kojemu je ponovljen identičan položaj Bogorodice s malim Kristom (Prančević 2008 b: 10).
Anđeo s violinom
1919. – 1920.
olovka na papiru
42 x 33,8 cm
inv. br. GMS-573
Crtež je studija za reljef Anđeli svirači koji krase bočne zidove kapele glavnog oltara grobnice obitelji Račić u Cavtatu, a posvećen je Gospi od Anđela. Na nekoliko crteža u zbirci Meštrović razrađuje motiv od prvotne skice, preko detalja, do smještanja anđela u arhitektonski okvir. Iz pojedinih crtačkih studija jasno je vidljivo apstrahiranje forme jednostavnim geometrijskim oblicima.
Meštrović je za Cavtat izradio šest različitih varijanti anđela, od kojih svaki muzicira na različitom glazbenom instrumentu – violini, flauti, mijehu, harfi, gitari i fruli. Stilsku analizu realiziranih reljefa anđela svirača donosi Roje Depolo (2008: 19):
„Nježne melodiozne linije mekih tijela efeba posebno su graciozne u svojim pozama i igri nogu što utjelovljuje vrhunac ardécoovske stilistike – dopadljivost, eleganciju i putenost mladih muških aktova. Iako su anđeli, zrače erosom, gotovo frivolnošću, pogotovo igrom udova kao u figurama plesačica koje je art déco tako volio prikazivati.“
Redovnik sa ženom
(Zaređenje)
oko 1925.
crveni pastel na papiru
51 x 43,1 cm
inv. br. GMS-390
Muškarac u redovničkoj halji koja nalikuje franjevačkom habitu – tunika s kukuljicom i pojasom, može se identificirati kao sv. Franjo Asiški, kojega je kipar više puta prikazao u slikarskom i kiparskom mediju. Ženski lik prikazan uz sveca vjerojatno je sv. Klara, učenica i bliska prijateljica sv. Franje, a kasnije osnivačica redovničkog reda klarisa. Budući da je sv. Klara prikazana u svjetovnoj odjeći i raspuštene kose, možemo pretpostaviti da je posrijedi trenutak netom prije njezina zaređenja. Štoviše, pomnijim pregledom uočavamo kako sv. Franjo desnom rukom pridržava škare kojima će odrezati Klarinu kosu. Naime, da bi izbjegla udaju koju je dogovorila njezina obitelj plemićkog roda, pobjegla je u crkvicu gdje ju je čekao sv. Franjo i njegova subraća. Franjo joj je tada odrezao kosu i obukao smeđi habit, kao znak pripadanja Kristu Zaručniku.
Ovakvo ikonografsko tumačenje moguće je povezati uz crtež pod nazivom Zaređenje koji je bio izložen u sklopu IV. kolektivne izložbe Ivana Meštrovića u Zagrebu 1932. godine, pod rednim br. 80. Debeli namazi crvenog pastela i dodatno sjenčenje kojima se postiže izrazit dojam plasticiteta istovjetni su i drugim crtežima izloženima na istoj izložbi (Studija za proroka, Mati i dijete), a koje možemo datirati u razdoblje oko 1925. godine.
Iz Meštrovićeva autobiografskog romana Vatra i opekline doznajemo o njegovu slobodnijem tumačenju odnosa sv. Franje i sv. Klare. Naime, smatrao je da se njihov odnos u početku temeljio na međusobnoj privlačnosti (1998: 71):
„Dok Meštar nije poricao da je taj odnos bio čedan, ipak je ostajao pri svojoj tvrdnji da se veza začela na spolnoj bazi, tj. da je baš u spolnosti sadržan onaj prvotni impuls toga prijateljevanja. Tvrdio je da se Klarina ljubav prema Franji začela na osnovi prirodne čežnje i tek se kasnije preobrazila u jednu drukčiju ljubav, u ljubav koja se sučelila s Franjinom dušom i njegovim poslanjem (…).“
Stoga ovaj crtež možemo promatrati u kontekstu prikazivanja odnosa muškarca i žene, koji su unatoč ikonografskom okviru, prikazani u veoma bliskom suodnosu, stiješnjeni jedno uz drugo, te u gotovo zrcalnom položaju, poput dva spola sjedinjena u istu duhovnu cjelinu.
Krist (Uzašašće)
vjerojatno Zagreb, 1928.
ugljen na papiru
60,7 x 38,6 cm
inv. br. GMS-367
Kristovo uzašašće, koje ilustrira njegov posljednji odlazak sa zemlje, ikonografski je pojednostavljeno prikazom njegove figure u uzletu. Taj zamah je dodatno naglašen podignutim rukama, u gotovo pobjedonosnoj gesti, te odignutim stopalima. Sasvim drukčije ikonografsko rješenje s odjevenim Kristovim likom kojega nose anđeli Meštrović je ostvario na drvenu reljefu Uzašašće, koji je dio kristološkog ciklusa u crkvici Svetoga Križa u Crikvinama Kaštilcu u Splitu.
Dramatičnost i slikarska kvaliteta crteža postignuta je debljim potezima ugljena. I dok su vanjske obrisne linije Kristova tijela te njegova kosa i plašt naznačeni intenzivnijim i gušćim potezima, obline tijela i torza meko su modelirane u prijelazima svjetla i sjene, dočaravajući jedro i mišićavo Kristovo tijelo. Ovakav Kristov lik snažne fizionomije sasvim je u kontrastu s prijašnjim umirućim tijelima, kakvim ga je Meštrović prikazivao u razdoblju Prvog svjetskog rata.
Crtež je preciznije datirao Prančević (2008 a: 18) usporedbom s crtežom veoma sličnih obilježja koji je objavljen u mjesečnoj reviji za znanost, umjetnost i književnost La Pluma 1929. godine u urugvajskom gradu Montevideu, gdje je godinu ranije priređena izložba s radovima Ivana i Ruže Meštrović.
Bibl.: PRANČEVIĆ 2008 a: kat. br. 29.
Izl.: Slavonski Brod 2008.
Anđeli svirači I
(Studija za crkvu sv. Marka)
vjerojatno Zagreb, 1931. – 1932.
ugljen na papiru
187 x 90 cm
inv. br. GMS-238
Crtež je studija za kameni reljef Anđeli svirači koji se nalazi na stipesu oltara crkve sv. Marka u Zagrebu1, u kapeli Utjelovljenja. U reljefnom prikazu anđeli flankiraju malog Isusa položenog na jasle te ikonografski upotpunjuju prikaz Rođenja, odnosno zaokružuju temu o Bogorodici s Isusom – pune skulpture u pozlaćenoj bronci koja je postavljena na oltar. I dok su na crtežima anđeli prikazani u dva reda – sjedećih i stojećih figura u muziciranju – na reljefu je prikaz pojednostavljen: po jedan red klečećih figura prikazan je s lijeve i desne strane.
Iako ovakvu kompoziciju Meštrović nije realizirao u crkvi sv. Marka, modelirao ju je u gipsanom reljefu Anđeli svirači. Njega je 1961. godine prema Meštrovićevoj želji u segetskom kamenu isklesao kipar Radoslav Duhović te je danas dio kolekcije Galerije Meštrović. Motivu muzicirajućih anđela Meštrović se rado vraćao, stvarajući samostalne figure, poput drvenog Anđela s frulom, ili upotpunjujući skulpturalni program crkava Gospe od Anđelā u Cavtatu i sv. Marka u Zagrebu.
Ljupke i elegantne figure anđela, zanesene u činu muziciranja, posjeduju dozu gracilnosti i dekorativnosti svojstvenu stilu art décoa.
Bogorodica s djetetom
(Studija za crkvu sv. Marka)
vjerojatno Zagreb, oko 1932.
ugljen na papiru
125,5 x 90,5 cm
inv. br. GMS-256a
Ikonografsko rješenje Prijestolja mudrosti – Gospe koja sjedi, a u krilu joj je nešto starije djetešce koje u ruci drži svitak, Ivan Meštrović je oblikovao za crkvu sv. Marka u Zagrebu i Naše Gospe u Biskupiji (Čerina 2013: 55). Međutim, kipar svojoj Gospi pridodaje lokalno značenje, odjenuvši je u narodnu nošnju, i zamatajući njezinu glavu tipičnim rupcem Dalmatinske zagore – okrugom.
Kratkim ravnim linijama oblikuje kompoziciju, koja u donjem predjelu Bogorodičinih nogu tvori obrnuti jednakostranični trokut, ujedno postolje na kojemu sjedi mali Isus. Pojedini detalji, posebice Bogorodičino lice i tijelo djeteta, osjenčeni su, stvarajući dojam mekoće tijela.
Bibl.: ČERINA 2013: kat. br. 33.
Izl.: Zagreb 1983. – 1984. Vrpolje 2013. Zadar 2013.
Studija za dekoraciju kupole crkve Presvetog Otkupitelja: Muhamed
Zagreb, oko 1938.
ugljen na papiru
90 x 126 cm
inv. br. GMS-262
Ikonografski program koji je Meštrović zamislio za svod obiteljske grobnice iznimno je zanimljiv i kompleksan te govori o njegovu specifičnom poimanju religije, vjere i umjetnosti. Naime, njime je želio odati počast velikim svjetskim religijama, ali isto tako i umjetnosti.
Među predstavnicima različitih religija, poput židovstva, staroegipatske religije, islama, konfucijanizma, kršćanstva i hinduizma, Meštrović je prikazao i Michelangela, pa i sama sebe, vjerujući da su umjetnici, kao i proroci, nadahnuti direktno od Boga. Nažalost, Meštrović nikada nije dovršio oslikavanje svoda zbog ratnih neprilika i skorašnjeg egzila 1942. godine, no za sobom je ostavio više od 70 poznatih crteža o temi.
Najveći islamski prorok Muhamed može se prepoznati po tradicionalnom arapskom pokrivalu za glavu, tzv. keffiyeh/kufiya, učvršćenom ukrasnom trakom (tzv. agal) čija boja i bogatstvo materijala otkrivaju status i porijeklo onoga koji ga nosi. Prorok Muhamed (Meka, oko 570. – Medina, 632.) utemeljitelj je islama. Nakon prve Božje objave propovijedao je novu religiju koja se temeljila na strogom monoteizmu i predanosti Alahu. O Meštrovićevu proučavanju islamske vjere i umjetnosti svjedoče svesci koji se čuvaju u njegovoj biblioteci u Galeriji Meštrović: Kuran (Sarajevo, 1937.) i Miniaturmalerei im Islamischen Orient (Berlin, 1923.) autora Ernsta Kühnela.
Studija za dekoraciju kupole crkve Presvetog Otkupitelja: Arkanđeo
Zagreb, oko 1938.
ugljen na papiru
126 x 90 cm
inv. br. GMS-263
Raspored figura kojima je Meštrović namjeravao oslikati unutrašnji svod kupole crkve Presvetog Otkupitelja mogao bi se opisati kao hijerarhijski niz na tri razine. Iznad proroka, odnosno predstavnika velikih svjetskih religija, uzdižu se dva reda arkanđela – glasnika božanske riječi. Njihova tijela usmjerena su ka središnjem božanstvu, u kojemu su sjedinjene sve religije jer, prema Meštrovićevu shvaćanju (2010: 134), „Otkupitelj je došao otkupiti čovječanstvo, a ne grupe, sekte ili rase. Njemu služe oni koji se žrtvuju, koji svoje bližnje nastoje podignuti k višemu.“
Ovakav raspored u skladu je s kršćanskom topografijom, prema kojoj se u kupolnim građevinama u samom središtu kupole prikazuje Bog, u prvom redu oko njega Bogorodica s arkanđelima i apostolima, a u drugom proroci.
Njegova je simbolika u stupnjevitu smanjenju udjela božanskog, odnosno duhovnog, u korist sve većeg udjela zemaljskog (Badurina 2006: 41-44).
Isto tako, ponovno korištenje figura arkanđela u kupolnom prostoru mogli bismo protumačiti kao daljnju razradu anđeoskih glavica kojima je Meštrović prethodno ukrasio kupolu cavtatskog mauzoleja – Gospe od Anđelā. Time arkanđeli postaju posveta preminuloj Ruženi Zátkovoj i upravo utjelovljenje misli koju češka umjetnica zapisuje u svome posljednjem pismu Meštroviću, pred smrt 1923. godine (Meštrović 1998): „Neumoljiv žrvanj smrti melje ga u prah; no pogledate li pomnije, razabrat ćete da je taj tamni vrtlog zapravo Arkanđel sa šest plamtećih krila koji njegovu dušu nosi put Božjeg prijestolja.“
Muški lik u krugu s kuglom
(Studija za dekoraciju kupole crkve Presvetog Otkupitelja)
vjerojatno Zagreb, oko 1938.
smeđa kreda i olovka na papiru
90,3 x 62,9 cm
inv. br. GMS-292
Ikonografski program koji je Meštrović zamislio za svod obiteljske grobnice iznimno je zanimljiv i kompleksan te govori o njegovu specifičnom poimanju religije, vjere i umjetnosti. Naime, njime je želio odati počast velikim svjetskim religijama, ali isto tako i umjetnosti. Među predstavnicima različitih religija, poput židovstva, staroegipatske religije, islama, konfucijanizma, kršćanstva i hinduizma, Meštrović je prikazao i Michelangela, pa i sama sebe, vjerujući da su umjetnici, kao i proroci, nadahnuti direktno od Boga. Nažalost, Meštrović nikada nije dovršio oslikavanje svoda zbog ratnih neprilika i skorašnjeg egzila 1942. godine, no za sobom je ostavio više od 70 poznatih crteža o temi.
U središte kupole crkve Presvetog Otkupitelja Meštrović postavlja jednog boga – "božanska je istina uvijek jedna i jedina". Upravo zato Otkupitelj u samom središtu kupole nije kršćanski prorok s knjigom (kakvoga je oblikovao u prvim razradama), nego lik bez ijednog identifikatora osim (zemaljske) kugle koju drži u rukama, a u kojoj je ujedinjeno cijelo čovječanstvo. Taj lik s kuglom, koji predstavlja personifikaciju singularnog božanstva, okružen je koncentričnim zrakama u vrtlogu, simbolizirajući tako beskraj univerzuma.
Studija za dekoraciju kupole crkve Presvetog Otkupitelja: Buda
Zagreb, oko 1938.
ugljen na papiru
90 x 126 cm
inv. br. GMS-265
Ikonografski program koji je Meštrović zamislio za svod obiteljske grobnice iznimno je zanimljiv i kompleksan te govori o njegovu specifičnom poimanju religije, vjere i umjetnosti. Naime, njime je želio odati počast velikim svjetskim religijama, ali isto tako i umjetnosti. Među predstavnicima različitih religija, poput židovstva, staroegipatske religije, islama, konfucijanizma, kršćanstva i hinduizma, Meštrović je prikazao i Michelangela, pa i sama sebe, vjerujući da su umjetnici, kao i proroci, nadahnuti direktno od Boga.
Nažalost, Meštrović nikada nije dovršio oslikavanje svoda zbog ratnih neprilika i skorašnjeg egzila 1942. godine, no za sobom je ostavio više od 70 poznatih crteža o temi.
Među studijama za dekoraciju kupole crkve Presvetog Otkupitelja ističu se studije utemeljitelja budizma – crteži sjedećeg Bude kojeg Meštrović razrađuje u čak sedam inačica, često s različitim tipom kapice, odnosno pokrivala za glavu. Buda je prikazan u karakterističnom sjedećem stavu – položaju lotusa, s podignutom desnom rukom kojom pridržava bradu, sugerirajući aktivnije kontemplativno stanje umjesto meditacije.
Inspiraciju za prikaz osnivača budizma Meštrović je pronašao u skulpturi Bude iz hinduističko-budističkog hramskog kompleksa Angkor Wat, čije je fotografije čuvao u svojim fotoalbumima.1
Studija za dekoraciju kupole crkve Presvetog Otkupitelja: Konfucije II
Zagreb, oko 1938.
ugljen na papiru
90 x 126 cm
inv. br. GMS-266
Ikonografski program koji je Meštrović zamislio za svod obiteljske grobnice iznimno je zanimljiv i kompleksan te govori o njegovu specifičnom poimanju religije, vjere i umjetnosti. Naime, njime je želio odati počast velikim svjetskim religijama, ali isto tako i umjetnosti. Među predstavnicima različitih religija, poput židovstva, staroegipatske religije, islama, konfucijanizma, kršćanstva i hinduizma, Meštrović je prikazao i Michelangela, pa i sama sebe, vjerujući da su umjetnici, kao i proroci, nadahnuti direktno od Boga.
Nažalost, Meštrović nikada nije dovršio oslikavanje svoda zbog ratnih neprilika i skorašnjeg egzila 1942. godine, no za sobom je ostavio više od 70 poznatih crteža o temi.
Sjedeći lik s karakterističnom azijskom fizionomijom, kosim očima te dugom bradom, predstavlja kineskog filozofa i etičara Konfucija (oko 551. – 479. pr. Kr.). Vrhovni učitelj Konfucije bio je filozof i socijalni reformator čija su učenja udarila temelje kineskoj državnosti. Zbog njegovih nepogrešivih moralnih vrijednosti koje se temelje na čovjekoljublju, dobrohotnosti i hijerarhijskom društvenom uređenju, štovan je kao božanski mudrac. Tijekom dvaju tisućljeća sve do uspostavljanja republike 1911. godine konfucijanizam je bio temelj etičkog, filozofskog, religijskog i društveno-političkog sustava u Kini.
Prorok II
Zagreb, 1941. – 1942.
ugljen i kreda na papiru (zalijepljeno na šperploču)
125,5 x 89,3 x 0,6 cm
inv. br. GMS-207
Crtež je nastao u vrijeme Meštrovićeva utamničenja u ustaškom zatvoru na Savskoj cesti (od 8. studenoga 1941. do 13. siječnja 1942. godine). Prema njegovu svjedočenju koje donosi u Uspomenama na političke ljude i događaje (1962.) tada je narisao dvadesetak crteža, pretežno religiozne tematike.
Teme za kojima je Meštrović posegnuo u svojim najtežim trenucima temeljile su se na vlastitu iskustvu. Nadljudsku patnju, nemoć i nepravdu utjelovio je u Jobovoj kušnji i Kristovoj smrti na crtežima Job i Skidanje s križa (kat. br. 75). Likovi proroka usred strašnih razaranja, i duhovnih i materijalnih, i dalje propovijedaju potrebu očuvanja najvećih ljudskih vrijednosti. Prizori posvećeni Kristovu uskrsnuću, poput crteža Žene kod groba (kat. br. 73) i Noli me tangere (kat. br. 74) odaju vjeru u zagrobni život i tinjaju kao tračak nade u uvjetima na rubu ljudske egzistencije.
Bibl.: JURIĆ ŠABIĆ 2019: 79. PRANČEVIĆ 2004: kat. br. 70.
Izl.: Split 2004. Zagreb 2004 b. Slavonski Brod 2008. Pula 2019.
Žene kod groba (Ressurexit)
Zagreb, 1941. – 1942.
ugljen na papiru (zalijepljeno na šperploču)
177,2 x 122,2 x 0,6 cm
inv. br. GMS-209
Ikonografski prizor svetih žena na praznom Kristovu grobu (Visitatio sepulchri). Pred njima stoji anđeo pokazujući prazan grob, a time i na Kristovo uskrsnuće. Meštrović je crtež načinio za vrijeme utamničenja u ustaškom zatvoru (1941. – 1942.), a kasnije mu je poslužio kao predložak za drveni reljef Uskrsnuće, koji je dio kristološkog ciklusa izloženog u crkvici Svetoga Križa u Crikvinama Kaštilcu.
Bibl.: JURIĆ ŠABIĆ 2019: 79. JURIĆ ŠABIĆ; ŠEPAROVIĆ PALADA 2017: 173.
Izl.: Pula 2019.
Noli me tangere
Zagreb, 1941. – 1942.
ugljen na papiru (zalijepljeno na šperploču)
183 x 122 x 0,6 cm
inv. br. GMS-210
Crtež je nastao u vrijeme Meštrovićeva utamničenja u ustaškom zatvoru na Savskoj cesti (od 8. studenoga 1941. do 13. siječnja 1942. godine). Kasnije mu je poslužio kao predložak za drveni reljef Noli me tangere, koji je dio kristološkog ciklusa izloženog u crkvici Svetoga Križa u Crikvinama Kaštilcu. U ikonografskom smislu prizor se odnosi na Kristovo ukazanje Mariji Magdaleni nakon uskrsnuća. Ona kleči pred njim pružajući ruke, a Krist joj se obraća riječima: Nemoj me se dotaknuti!
Bibl.: JURIĆ ŠABIĆ 2019: 79. JURIĆ ŠABIĆ; ŠEPAROVIĆ PALADA 2017: 177.
Izl.: Pula 2019.
Skidanje s križa (Pietà)
Zagreb, 1941. – 1942.
ugljen na papiru (zalijepljeno na šperploču)
186 x 90 x 0,6 cm
inv. br. GMS-211
Crtež je nastao u vrijeme Meštrovićeva utamničenja u ustaškom zatvoru na Savskoj cesti (od 8. studenoga 1941. do 13. siječnja 1942. godine). Prema njegovu svjedočenju koje donosi u Uspomenama na političke ljude i događaje (1962.) tada je narisao dvadesetak crteža, pretežno religiozne tematike.
Crtež izuzetno velikih dimenzija te kompozicija koja ispunjava cijeli pravokutni okvir, kao i način sjenčenja kratkim istosmjernim crticama, dadu naslutiti da je posrijedi studija za drveni reljef. Njega, međutim, nije realizirao, već je kompoziciju prilagodio punoj skulpturi koju će 1946. godine u Rimu isklesati u mramoru – Velika (Rimska) Pietà. Kako primjećuje Šeparović Palada (2017: 7), osim Bogorodice u donjem desnom kutu, kompozicija je građena muškim likovima. Naime, desnog stojećeg lika koji je rukama skrio uplakano lice prepoznaje kao sv. Ivana Evanđelista. Njega Meštrović često prikazuje u mlađoj dobi, nježnije i delikatnije građe te s dugom, bujnom kosom.
Lit.: MEŠTROVIĆ 1993: 301.
Bibl.: JURIĆ ŠABIĆ 2019: 78. ŠEPAROVIĆ PALADA 2017: 4-7.
Izl.: Pula 2019.
Posljednja večera
(?) 1941. – 1945.
olovka na papiru
41,7 x 41,4 cm
inv. br. GMS-604
Motiv Kristova posljednjeg blagovanja sa svojih dvanaest učenika Meštrović je ovjekovječio na monumentalnoj slici Posljednja večera te istoimenom drvenom reljefu koji je dio kristološkog ciklusa u crkvici Svetoga Križa u Crikvinama Kaštilcu. Slično kompozicijsko načelo i raspored likova možemo uočiti na ovome crtežu, koji se doimlje poput pripremne studije za veću kompoziciju. Dojam prostornosti postignut je perspektivnim skraćenjima (klupa, kasetirani strop) te smještanjem figura u više planova. Kristovi učenici u prvom planu okrenuti su leđima te nas pokretom tijela i lica usmjeravaju na centralni prizor – trenutak u kojemu Krist objavljuje da će biti izdan.
Za razliku od spomenute slike i reljefa, na crtežu se pridaje više važnosti oblikovanju prostora, a posebice se ističe konstrukcija kasetiranog stropa, baš onakvoga kakav je Meštrović realizirao u blagovaonici svoje vile na Mejama. Uljena slika na platnu Posljednja večera, kako doznajemo iz pisma njegove supruge, bila je upravo „namijenjena za jedaću sobu“ (pismo je Olga Meštrović poslala Dušku Kečkemetu 8. siječnja 1980. godine). Moguće je da je ovaj crtež upravo promišljanje takve kompozicije za blagovaonicu splitske vile, današnje Galerije Meštrović.
