Skice i studijski crteži, koji prethode izradi konačne skulpture ili pak kiparskih studija skulptura manjih dimenzija, daju nam neposredan uvid u razvoj umjetnikove vizije i daljnju razradu teme. Velik broj crteža u zbirci Galerije Meštrović svjedoči i o promišljanju materijala konačne izvedbe, pa tako na mnogima zamjećujemo smještanje figure, kao i daljnji razvoj kiparske forme, unutar kubusa kamenog bloka. U crtačkim studijama doživljavamo stvaralački proces, promatramo oblikovne i kompozicijske varijacije te pratimo razradu pojedinih detalja, shvaćajući koliko je rada, planiranja, eksperimentiranja, izmjena i nadopuna potrebno kako bi umjetnička vizija doživjela svoje ostvarenje u dvodimenzionalnom, te kasnije u trodimenzionalnom mediju. Svježinu te vizije doživljavamo upravo u početnoj skici.
U esejima o Michelangelu (2010: 153) Meštrović govori o specifičnoj vrijednosti nedovršenih djela, studija i skica: „Zašto su često najzanimljivije skice djela? Zato što su nastale neposredno pod stvaralačkim impulsom i najmanje su namještene. (…) Taj napor, ta stvaralačka groznica u usponu je dok taj kreativni elan ne postane ekvivalent onoj viziji, a poslije je u opadanju i onda uglavnom nastupa znanje i vještina.”
Sjedeća žena
(Studija za Moju majku u molitvi)
1912. – 1914.
olovka na papiru
11,5 x 8,8 cm
inv. br. GMS-412
Na neobično malom crtežu nepravilnih rubova središnji motiv zauzima prikaz sjedeće žene sa sklopljenim rukama, glave zamotane u okrugu – prepoznatljivi rubac koji je dio nošnje Dalmatinske zagore. Posrijedi je studija koju možemo povezati uz dvije skulpturalne izvedbe: Moja majka (1908.), te Moja majka u molitvi (1926.). U prvoj je varijanti svoju majku Martu kipar oblikovao kao frontalno postavljenu sjedeću figuru, ruku spuštenih i skupljenih u krilu, dostojanstvena i ozbiljna izraza lica. Skulptura Moja majka nastala je istovremeno s Meštrovićevim fragmentima Vidovdanskog hrama, u sklopu kojih je često bila izlagana. Uloga žene i majke unutar vidovdanskog mita povezana je s „narodnom opstojnošću“.
Druga skulptura – Moja majka u molitvi,1 svojim naslovom i kompozicijskim pristupom vrlo je bliska motivu na crtežu. Ruke su ovdje podignute, naglašavajući vapijući čin molitve, dok je prikazom lica, s otvorenim ustima te nakošenim vjeđama i obrvama, dodatno naglašen tugujući izraz. Crtež posjeduje ekspresionističke stilske elemente te bi ga valjalo datirati u vremensko razdoblje neposredno prije ili početkom Prvog svjetskog rata.2
Dva raspeća
(Studija za Raspelo na Crikvinama Kaštilcu)
Ženeva, 1916.
olovka na papiru
25,3 x 20,2 cm
inv. br. GMS-489b
Crtež je studija za Raspeće Veliko koje je Meštrović načinio u Ženevi 1916. godine, za vrijeme egzila kada u svom provizornom atelijeru radi u drvu, materijalu koji je jedino mogao pribaviti u ratnim uvjetima.
Raspeće Veliko koje se danas nalazi u crkvici Svetoga Križa u Meštrovićevim Crikvinama Kaštilcu i smatramo ga remek-djelom umjetnikova ekspresionističkog izraza, u doba njegova nastanka izazivalo je sasvim drukčije reakcije. Prilikom izlaganja u crkvi sv. Blaža u Zagrebu Meštrovićeva vizija Krista naišla je na veliko negodovanje, ponajprije Izidora Kršnjavog koji ga je u ondašnjem tisku 1921. godine nazvao „razapetim majmunom“.1 Kasnije je neko vrijeme bilo izloženo na oltaru crkve sv. Marka u Zagrebu, ali je „zbog zgražanja pučana, zbog njegove ekspresionističke deformacije, bilo uklonjeno i zamijenjeno jednim realističnijim” (Kečkemet 1986).
Iz studijskog crteža, baš kao i na skulpturi, razvidna je tadašnja Meštrovićeva sklonost deformiranju tijela, u neprirodnom položaju izlomljenih udova te prikazu beživotna i dematerijalizirana, gotovo dehidrirana Kristova tijela. Osim toga, osjećaj nelagode dodatno je apostrofirao naglašenim, gotovo grotesknim detaljima, poput neprirodno dugih prstiju, karikaturalno isturenih koljena i istaknutih rebara. Ovakav prikaz Krista, kako je sam tumačio (1960: 2-3), nije trebao predstavljati povijesnog Krista, već „razapinjanje njegove ideje, izvrtanje i izopačenje njegovog nauka“.
Studija za Domagojeve strijelce
Cannes, 1917.
olovka na papiru
24,6 x 33,6 cm
inv. br. GMS-439
Ovu važnu temu iz hrvatske nacionalne povijesti Meštrović je prvi put prikazao 1917. godine na sadrenom reljefu Domagojevi strijelci (danas je dio kolekcije londonskog muzeja Tate Britain), posvetivši se likovnom uprizorenju hrvatskoga kneza Domagoja (864. – 876.) i njegove mornarice. Knez Domagoj vodio je uspješne borbe protiv Bizanta i Venecije, utirući put ka kasnijoj hrvatskoj samostalnosti. Za spomenuti reljef Milan Ćurčin (1933.) je ustvrdio: „Ovo je jedan iz serije fragmenata kojima je Meštrović imao namjeru prikazati legendarnu povijest Hrvata na Primorju. Ali je dovršio, osim ovog reljefa, samo još nekoliko crteža.“ U zbirci crteža Galerije Meštrović nailazimo na čak 15 crteža na temu.1
Istu temu Meštrović obrađuje ponovno 1923. na dva litografska lista (Domagojevi strijelci i Domagojevi borci) u sklopu Mape litografija, kao i na medalji Sokolskog sleta iz 1931. godine. Godine 1955. ponovno se vraća temi oblikujući reljef Domagojevi strijelci u svom američkom atelijeru na Notre Dame University. Taj reljef su Mate i Rumjana Meštrović darovali Muzejima Ivana Meštrovića te se od 2018. godine nalazi u stalnom postavu Atelijera Meštrović u Zagrebu.
Repeticijom tijela ratnika i istovjetnih tipiziranih fizionomija kompozicija crteža znatno dobiva na dinamici, pa i na gradnji prostora. Meštrović ih stvara preklapanjem likova u izokefalijskom nizu, ponavljajući iste položaje, aludirajući na pokret. Dinamičke silnice sjedinjuju se u zajedničkoj točki – oružju, bilo da su posrijedi mačevi bilo strijele – koja predstavlja ujedinjenu i zajedničku borbu.
Lit.: ĆURČIN 1933.
Bibl.: PRANČEVIĆ 2004: kat. br. 21.
Izl.: Zagreb 1983. – 1984. Split 2004. Zagreb 2004 b.
1 Ciklus crteža Domagojevih ratnika u zbirci Galerije Meštrović nalazimo pod sljedećim inv. brojevima: GMS-142, 156a, 156b, 273b, 344, 365, 427a, 439, 444a, 458, 459, 476, 602, 603a, 610.
Amor i Psiha
1918.
olovka na papiru
32 x 26,5 cm
inv. br. GMS-427b
Crtež koji prikazuje trenutak poljupca Amora i Psihe moguće je vezati uz studiju za istoimeni reljef uzidan u atriju Atelijera Meštrović u Zagrebu. Dva lica protagonista spojenih u poljupcu, zatvorenih očiju, zaklonjena su bogato ornamentiranim krilima. Način sjenčenja spiralnom linijom karakterističan je za veći broj crteža unutar galerijskog fundusa koje možemo datirati u isto razdoblje (1917. – 1918.). Kako tumači Prančević (2004: XI), „zatvorene oči likova doslovna su projekcija antičke priče o zabrani vizualnog kontakta smrtnice Psihe i božanstva Amora prilikom njihovih intimnih susreta“.
Bibl.: PRANČEVIĆ 2004: kat. br. 29.
Izl.: Split 2004. Zagreb 2004 b.
Glava muškarca I (Mojsije)
oko 1918.
olovka na papiru
32,3 x 25 cm
inv. br. GMS-447
Način sjenčenja spiralnom linijom karakterističan je za veći broj crteža unutar galerijskog fundusa koje možemo datirati u isto razdoblje (1917. – 1918.), a poklapa se s vremenom izrade mramorne skulpture Glava Mojsija, koja je danas dio fundusa Atelijera Meštrović u Zagrebu. Voluminozno oblikovana brada i kosa, tip debelih zaobljenih roščića na vrhu čela te tradicionalna židovska kapica „kipa“ (koja je vidljiva na profilnom prikazu na crtežu inv. br. GMS-448) vezuju ove crteže uz spomenutu skulpturu.
Tipologiju Mojsija s karakterističnim roščićima na glavi Meštrović preuzima od Michelangela, a oni su znak da je nadahnut božanskim svjetlom. Svakako, najveći židovski prorok motiv je mnogih Meštrovićevih ranijih i kasnijih ostvarenja, bilo u kiparskoj (1915., 1918., 1925., 1934., 1952.), bilo u crtačkoj izvedbi (kao što su primjerice crteži za dekoraciju kupole u Otavicama, 1938.).
Raspeće sa studijama Kristove glave
oko 1922.
olovka i crveni pastel na papiru
29,3 x 23 cm
inv. br. GMS-450b
Crtež je studija Raspela za kapelu Raspetoga Krista u mauzoleju obitelji Račić u Cavtatu. Osim središnjeg prikaza Raspela, s lijeve i s desne strane nalaze se studije glave prikazane frontalno te iz profila, kao i studija Kristove noge i šake zakucane čavlom. Središnji prikaz Raspetoga Krista velikim je dijelom sukladan s kiparskom izvedbom, posebice u dijelu abdomena. Sjenčenje kratkim crticama dočarava anatomske detalje: uvučen abdomen, istaknuta rebra te slabo mišićje prsiju i ramena koje se nazire pod tankom epidermom. Položaj nogu istovjetan je s kiparskom izvedbom. Ono što se u njoj neće zadržati jest položaj glave, koja će u konačnici biti prikazana u profilu te lagano nagnuta bradom prema dolje. Aureola će, kao i na crtežu, zadržati frontalni prikaz bez perspektivnih skraćenja. Jedna od studija glave na desnom dijelu crteža – ona profilna, poklapa se s konačnom kiparskom izvedbom u mnogim detaljima: nagnuće glave, zatvoreni očni kapci, upali obrazi, ravna linija nosa, lagano otvorena usta te stilizirana trnova kruna u obliku pletera.
Izl.: Zagreb 1983. – 1984.
Studija za Kontemplaciju
vjerojatno Zagreb, 1923.
olovka na papiru
25,5 x 20,4 cm
inv. br. GMS-495
Crtež je studija za Kontemplaciju, skulpturu klesanu u kararskom mramoru, antologijsko Meštrovićevo djelo art déco provenijencije, u kojoj je postigao najveći stupanj geometrizacije i simplifikacije. Skulptura koja svojim čistim oblicima i simetričnom kompozicijom te fino uglačanom površinom mramora, sadržajno i formalno prenosi naslovnu temu – potpune harmonije, staloženosti i mira, bila je prepoznata i za vrijeme njezina nastanka. Tako je druga mramorna inačica otkupljena za američki grad Detroit te je danas dio kolekcije njihova umjetničkog instituta, a za brončanu inačicu Meštrović je nagrađen zlatnom medaljom na međunarodnoj izložbi u Barceloni 1929. godine.
Crtež zorno svjedoči o Meštrovićevu građenju skulpture u kamenom bloku, čemu prilagođava kompozicijski obrazac. Tkanina koja pada od glave preko ruku i tijela, što je vjerno predočeno crtežom, bio je poseban izazov za prijenos u kamen. Meštrović je tu pokazao iznimnu kiparsku umješnost. Naročito je to vidljivo na pozadini skulpture, gdje se tijelo nazire ispod draperije, postižući tako dojam živog, organskog tijela.
Bibl.: PRANČEVIĆ 2004: kat. br. 33. PRANČEVIĆ 2008 a: kat. br. 13.
Izl.: Split 2004. Cavtat 2004. Hvar 2004. Zagreb 2004 b. Slavonski Brod 2008. Bjelovar 2019.
Djevojke s lutnjama
(Studije za uzidani reljef u trijemu Galerije Meštrović u Splitu)
vjerojatno Zagreb, 1926. – 1927.
olovka na papiru
31 x 40,8 cm
inv. br. GMS-583
Crtež je studija za reljef Djevojka s lutnjom, uzidan u trijem Meštrovićeve vile na Mejama – Galerije Meštrović. Oblikovnim značajkama vrlo je blizak drvenom reljefu Krist i Samarijanka izloženom u crkvici Svetoga Križa u Meštrovićevim Crikvinama Kaštilcu te ga je moguće datirati u isto razdoblje, 1927. godinu (Prančević 2004: XVII). Međutim, u trijem je uzidan tek 1938. – 1939. godine kad je realizirana dogradnja zapadnog dijela vile, pri čemu je uređen i prostrani trijem. Na tri crtačke studije promatramo kiparevo promišljanje kompozicije unutar zadanog okvira te prilagodbu položaja tijela i udova, oblika kose i draperije…
Bibl.: PRANČEVIĆ 2004: kat. br. 53.
Izl.: Zagreb 1983. – 1984. Split 2004. Zagreb 2004 b.
Studija za Psihu
vjerojatno Zagreb, 1927.
ugljen na papiru
56 x 38,4 cm
inv. br. GMS-372
Crtež je studija za monumentalno skulpturalno djelo Psiha. Osim na ovome, crtačke studije mogu se pronaći i na još nekoliko crteža u fundusu Galerije (GMS-371a i GMS-371b), a mala kiparska studija čuva se u Atelijeru Meštrović u Zagrebu. Kako tumači Vujanović (2016: 80-81):
“Nastalo kao osobna interpretacija Rodinove skulpture Meditacija, znane i kao Unutarnji glas (1896.), ovo djelo predstavlja sukus bavljenja temom o smrtnici, fatalno zaljubljenoj u Amora, te sukus dotadašnjeg razumijevanja antičkoga, Michelangelova i Rodinova nasljeđa. (…) Figura lagano savijanoga tijela, s karakterističnim zaokretom glave prema ramenu, lišena ruku, propeta je nezatomljenom čulnošću. Osamljena ljubavnica neutaživom strašću sanja o sjedinjenju s Amorom. Meštrović se vraćanjem Michelangelu i Rodinu trajno identificira sa svojim vječnim ishodištem – Mediteranom.”
Bibl.: PRANČEVIĆ 2004: 44, kat. br. 55. PRANČEVIĆ 2008 a: 18, kat. br. 28. VUJANOVIĆ 2016: 80-81.
Izl.: Zagreb 1983. – 1984. Split 2004. Cavtat 2004. Hvar 2004. Zagreb 2004 b. Slavonski Brod 2008. Zagreb 2016. Ljubljana 2018. Prag 2022. – 2023.
Studija za Psihu
vjerojatno Zagreb, 1927.
ugljen na papiru
55,9 x 38 cm
inv. br. GMS-371a
Crtež je studija za monumentalno skulpturalno djelo Psiha. Osim na ovome, crtačke studije mogu se pronaći i na još nekoliko crteža u fundusu Galerije (GMS-371a i GMS-371b), a mala kiparska studija čuva se u Atelijeru Meštrović u Zagrebu. Kako tumači Vujanović (2016: 80-81):
“Nastalo kao osobna interpretacija Rodinove skulpture Meditacija, znane i kao Unutarnji glas (1896.), ovo djelo predstavlja sukus bavljenja temom o smrtnici, fatalno zaljubljenoj u Amora, te sukus dotadašnjeg razumijevanja antičkoga, Michelangelova i Rodinova nasljeđa. (…) Figura lagano savijanoga tijela, s karakterističnim zaokretom glave prema ramenu, lišena ruku, propeta je nezatomljenom čulnošću. Osamljena ljubavnica neutaživom strašću sanja o sjedinjenju s Amorom. Meštrović se vraćanjem Michelangelu i Rodinu trajno identificira sa svojim vječnim ishodištem – Mediteranom.”
Bibl.: PRANČEVIĆ 2004: kat. br. 55. VUJANOVIĆ 2016: 80-81.
Izl.: Rovinj 2002. Split 2004. Zagreb 2004 b. Zagreb 2016. Ljubljana 2018.
Dvije sjedeće žene
vjerojatno Zagreb, 1927.
olovka na papiru
37,5 x 46,8 cm
inv. br. GMS-542a
Crtačka studija za mramorni reljef U očaju jasno pokazuje Meštrovićevo komponiranje unutar zadanog okvira – pravilnog oblika kamenog kvadra, što će dosljedno provesti u kiparskoj formi. Ekspresija će ondje biti dodatno osnažena rukama, koje više nisu ispružene kao na crtežu, nego se grčevito hvataju o rubac, pojačavajući emociju bolnoga izraza lica.
Reljef U očaju možemo promatrati kao dio diptiha s drugim, slično oblikovanim reljefom Mati zavjetuje dijete. Osim formalnih značajki povezani su i sadržajno, a pogled usmjeren prema nevidljivoj višoj sili (kao i pružanje djeteta) podrazumijevaju izravno obraćanje i prepuštanje Božjoj volji.
Bibl.: Galerija Meštrović 2018: 89.
Izl.: Zagreb 1983. – 1984.
Dva stojeća muška akta
(Studija za Studiju Kiklopa)
vjerojatno Zagreb, oko 1928.
tuš na papiru
34,1 x 22 cm
inv. br. GMS-465
Mitološki gorostas Kiklop motiv je ostvaren u nekoliko kiparskih studija (1928.) i monumentalnoj skulpturi Kiklop, koja je svoj trajni smještaj pronašla u vrtu Galerije Meštrović u Splitu. Nadnaravno biće iz grčke mitologije sinonim je nadljudske snage i utjelovljenje moćnih prirodnih sila. Kiklopa je Meštrović prikazao u trenutku srdžbe i demonstracije snage, kada je, nakon što je prevaren lukavošću Odiseja, bacio kamenu gromadu na njegovu lađu. Stoga je upravo zanimljiv usporedni naslov – kamena s ramena, koji se koristio u ranijoj literaturi uz djelo Studija za Kiklopa. Izraz koji se odnosi na tradicionalne pučke igre karakteristične za širu Dalmatinsku zagoru čine neobičnu mitološku poveznicu s kiparevim zavičajem.
Studijski crtež jasno pokazuje Meštrovićev fokus na pokret, izražen u dramatičnom iskoraku i snažnoj torziji tijela. U kiparskoj izvedbi Studije za Kiklopa, koja dosljedno prati crtačku studiju, pokretljivost se očituje i na impresionistički tretiranoj površini.
Bibl.: MAJSTOROVIĆ 1995: 7, kat. br. 19.
Izl.: Zagreb 1983. – 1984. Split 1995. Dubrovnik 1995. Rijeka 1996.
Dva stojeća muška akta
(Studija za konzolu I)
1929.
olovka na papiru
38 x 30,7 cm
inv. br. GMS-422
Dvije muške figure vezujemo uz konzolne figure koje je Meštrović, u nadnaravnoj veličini, oblikovao u orahovini, a danas se nalaze u vlasništvu kiparevih nasljednika u SAD-u (Prančević 2004: XVIII). U položajima dviju muških figura zamjećujemo Meštrovićevu inspiraciju Michelangelovim nedovršenim skulpturama robova iz 1519. godine, o kojima je iscrpno pisao u svojim esejima o slavnom kiparu. U jednom od njih također prepoznaje specifičan mitološki tip – Prometeja, s kojim je moguće povezati prvu figuru, dignutih i svezanih ruku. Godine 1946. Meštrović će na sličan način oblikovati propetu Prometejevu figuru, iskušavajući krajnje granice izdržljivosti. U skulpturalnoj izvedbi tijelo je potpuno izloženo i nezaštićeno, a glava snažno zabačena s bolnim izrazom lica.
Bibl.: PRANČEVIĆ 2004: kat. br. 58.
Izl.: Split 2004. Zagreb 2004 b.
Sjedeći muškarac s knjigom II
(Studija za Evanđelista Ivana)
vjerojatno Zagreb, 1929.
smeđi pastel na papiru
59,9 x 48,3 cm
inv. br. GMS-413
Crtež je studija za Evanđelista Ivana, skulpturu izloženu u stalnom postavu Atelijera Meštrović u Zagrebu. Na Meštrovićevim inicijalnim skicama za skulpturalno uređenje crkve Presvetog Otkupitelja u Otavicama nalaze se upravo ovako komponirani likovi evanđelista Ivana i Luke, prikazani kao realistično oblikovane ljudske figure. Oni su oblikovani snažnim i čistim volumenima, zatvarajući čvrsti obris lučnog formata kako bi se prilagodio zamišljenoj polukružnoj niši u koju su trebali biti smješteni.
Pa ipak, Meštrović je odustao od namjere da tako oblikovane figure evanđelista smjesti u prostor obiteljske grobnice. Zbog njegova doživljaja drevnih kultura i neposredna doticaja s drukčijim likovnim jezikom prilikom posjeta Egiptu, Palestini i Grčkoj 1927. godine, u konačnoj realizaciji četiriju evanđelista kipar će posegnuti za sasvim drukčijim oblikovnim rješenjem. Težina ljudskih likova ustuknut će pred lakoćom stiliziranih krilatih bića s pripadajućima simbolima, a kompozicijski obrazac za njihovo oblikovanje Meštrović preuzima iz egipatskog kanona.
Lit.: JURIĆ ŠABIĆ 2019: 59-60. JURIĆ ŠABIĆ 2020 b: 85-86.
Izl.: Zagreb 1983. – 1984.
Studija za Bogorodicu s djetetom
(za crkvu Naše Gospe u Biskupiji)
1937.
olovka na papiru
44,9 x 31,5 cm
inv. br. GMS-581
Crkva Naše Gospe izgrađena je 1938. godine na lokalitetu Crkvine u Biskupiji kod Knina. Rađena je prema nacrtima Ivana Meštrovića povodom 850. godišnjice smrti hrvatskog kralja Zvonimira. Njezino unutarnje uređenje, nastalo u suradnji sa slikarom Jozom Kljakovićem, govori o posezanju za uzorima u starohrvatskoj umjetničkoj baštini, čiji su ostaci sačuvani na ovom području. Naime, crkva se nalazi ispred ostataka bazilike sv. Marije iz 9. stoljeća te bogatog nalazišta još nekoliko srednjovjekovnih crkava i drugih građevina, koje svjedoči o kontinuitetu vjerske i svjetovne vlasti tadašnje hrvatske države.
Za oltar crkve Meštrović je oblikovao kip Naše Gospe (Gospe Biskupijske). Prema ikonografskom tipu, Meštrovićeva Gospa, baš kao i ona koju je oblikovao za crkvu sv. Marka na Gornjem gradu u Zagrebu, predstavlja Prijestolje mudrosti.
Njime se prikazuje prijestolje s Bogorodicom i Kristom u njezinu krilu koji ljevicom drži svitak, a desnicom blagoslivlja. Međutim, kipar svojoj Gospi pridodaje lokalno značenje, odjenuvši je u narodnu nošnju, dok izraz lica evocira mirnoću i ozbiljnost portreta njegove majke Marte (Moja mati, Otavice, 1909.). Ovaj crtež uz još dvije crtačke studije (inv. br. GMS-574, 580) otkrivaju princip oblikovanja u kamenom bloku, što je vidljivo iz iscrtanog okvira – pravokutne kamene niše predviđene za postavljanje kipa.
Dvije karijatide
1935. – 1936.
olovka na papiru
33,8 x 21 cm
inv. br. GMS-438
Meštrović je omiljeni tip stupovlja u obliku ženskih figura – karijatida primijenio u većini svojih arhitektonskih projekata, počevši s nerealiziranim Vidovdanskim hramom. Crtež s dvjema karijatidama možemo povezati uz karijatide za „ognjište“ Meštrovićeve kuće na Mejama (blagovaonica Galrije Meštrović) odjevene u tradicijsku nošnju Dalmatinki drniškoga kraja, kao i uz karijatide za Spomenik Neznanom junaku.
Spomenik neznanom junaku na Avali, brdu smještenom oko 20 km južno od Beograda, Meštrović je gradio 1934. – 1938. godine. Arhitektonski uzor pronašao je u mauzoleju perzijskog vladara Kira (529 pr. Kr.), građevini u obliku stupnjevite piramide na čijem se vrhu nalazila grobnica. Meštrovićev osobni pečat utisnut je u masivnim karijatidama koje pridržavaju krov novog spomenika, i na taj način postaju simbolične čuvarice vječnog počivališta neznanog junaka. Svaka od njih, odjevena u karakterističnu narodnu nošnju, predstavlja jednu od pokrajina nekadašnje Kraljevine Jugoslavije.
Ako malo bolje promotrimo detalje na crtežu – visoko podignuta marama koja gotovo prekriva usta, lijeva ruka zavučena u džep, oblik jastučasta abacusa čiji je promjer širi od glave – zaključujemo da je riječ o studiji za Bosanku
Izl.: Zagreb 1983. – 1984.