Godine 1900. kad Ivan Meštrović prvi put napušta zavičajne Otavice i dolazi na naukovanje u Split, dočekuje ga grad intenzivnih kamenoklesarskih djelatnosti u kojima je prednjačila radionica majstora Pavla Bilinića. Umjetnički nadaren, ali neškolovan 17-godišnji Ivan Meštrović-Gabrilović tamo je primio prve poduke i u kratku vremenu iznimno napredovao u svladavanju klesarske tehnike te su ga Splićani prozvali „čudom od Vlaja“. Kamenoklesarska radionica, koja se nalazila na Lučcu pokraj stare željezničke postaje, okupljala je vrsne domaće i talijanske majstore te odrađivala brojne poslove, među ostalima i obnovu zvonika splitske katedrale (1890. – 1908.).

Brojne crteže i nekoliko skulpturica mladi Ivan Meštrović izradio je za naukovanja u Bilinićevoj radionici, tijekom kojega ga je crtanju podučavala klesareva supruga Regina (rođ. Vecchietti). Uočivši mladićev kiparski talent, dodatno je isticala potrebu ovladavanja tehnikom crtanja: „Ti imaš ingegna [genijalnosti], ali treba znati i crtati!“.

Vješta ruka mladog šegrta načinila je velik broj crteža, koristeći predloške za dekorativne elemente oltara i nadgrobnih spomenika, kao i ilustracije iz Kačićeva Razgovora… koje su naročito pobuđivale mladenačku maštu. Bilo da se radi o tehnički preciznim crtežima dekorativnih uzoraka, ili pokušajima psihologizacije portretiranih likova, Meštrovićevi rani crteži pokazuju veliku sigurnost ruke i određenu samouvjerenost budućeg umjetnika.