Menu
Menu
Iako je često isticao da je kiparstvo njegov primarni i najvažniji poziv, arhitektura je bila grana umjetnosti koja je dugo ostala predmet Meštrovićeva interesa. Formalno obrazovanje stekao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Beču, gdje se nakon propisane tri godine kiparstva upisao i na studij arhitekture (od 1904. – 1906.) kod profesora Friedricha Ohmanna.
Maštovite Meštrovićeve arhitektonske vizije ostale su sačuvane u više od tisuću arhitektonskih nacrta koji se čuvaju u zbirkama Muzeja Ivana Meštrovića, a izradio ih je zajedno sa svojim dugogodišnjim suradnicima – arhitektima Lavoslavom Horvatom i Haroldom Bilinićem te graditeljem Marinom Marasovićem. Međutim, o svojim arhitektonskim projektima Meštrović promišlja i u formi crteža, koji odiše slobodnom rukom koja kreira, ne mareći za tehničku preciznost. Upotrebom tuša i meke olovke slobodno gradi prostor, posvećujući pažnju osobito igri svjetla i sjene te pozicioniranju skulpturalnih ukrasa.
Promatrajući Meštrovićev arhitektonski opus koji broji deset ostvarenih projekata, čini se da je najveće zadovoljstvo pronalazio u promišljanju i projektiranju sakralnih prostora. U razdoblju između dvaju svjetskih ratova prema vlastitim nacrtima izgradio je četiri crkve: Gospu od Anđelā u Cavtatu (1920. – 1922.), Presvetog Otkupitelja u Otavicama (1928. – 1930.), Našu Gospu u Biskupiji (1937. – 1938.) i crkvicu Svetoga Križa (1939. – 1941.) interpoliranu u renesansni kaštilac Crikvine u Splitu. Za svaki je od tih objekata osmislio i sveukupno unutrašnje uređenje.
Pročelje i zvonik Vidovdanskog hrama
1908. – 1912.
tuš i lavirani tuš na papiru
29,5 x 43,7 cm
inv. br. GMS-596
Ovaj arhitektonski crtež Meštrovićeva je vizija za tzv. Vidovdanski hram, koji je zamislio kao ključni dio arhitektonsko-skulpturalnog ciklusa posvećenog Kosovskoj bitki iz 1389. godine. Ovaj mitsko-povijesni događaj opjevan u narodnim legendama predstavlja simboličan trenutak u kojemu je započela stoljećima duga patnja južnoslavenskih naroda i njihova borba za oslobođenje od tuđinske vlasti.
Za nikad dovršeni ciklus Meštrović je u razdoblju 1908. – 1912. godine oblikovao pedesetak skulptura u nadnaravnoj veličini koje predstavljaju narodne heroje i mitske junake, te njihove tugujuće udovice. One su trebale biti postavljene unutar Vidovdanskog hrama, koji bi gradile generacije umjetnika pod vodstvom mentora, po principu majstorskih radionica. Osim kiparskih „Kosovskih fragmenata“, arhitektonski projekt nije realiziran. Načinjen je samo drveni model Vidovdanskog hrama (1912.), koji se danas nalazi u Narodnom muzeju u Kruševcu. Osim toga, sačuvana su četiri arhitektonska crteža koji su dio zbirke Galerije Meštrović.
Lit.: GRUJIĆ 2019: 55. MEŠTROVIĆ 1993: 25-27.
Bibl.: BULIMBAŠIĆ 2016: 336. KUMP 1986: 133. PRANČEVIĆ 2017: 247.
Bočna fasada Vidovdanskog hrama
1908. – 1912.
tuš, olovka i lavirani tuš na papiru
30,9 x 47,2 cm
inv. br. GMS-598
Ovaj arhitektonski crtež Meštrovićeva je vizija za tzv. Vidovdanski hram, koji je zamislio kao ključni dio arhitektonsko-skulpturalnog ciklusa posvećenog Kosovskoj bitki iz 1389. godine. Ovaj mitsko-povijesni događaj opjevan u narodnim legendama predstavlja simboličan trenutak u kojemu je započela stoljećima duga patnja južnoslavenskih naroda i njihova borba za oslobođenje od tuđinske vlasti.
Za nikad dovršeni ciklus Meštrović je u razdoblju 1908. – 1912. godine oblikovao pedesetak skulptura u nadnaravnoj veličini koje predstavljaju narodne heroje i mitske junake, te njihove tugujuće udovice. One su trebale biti postavljene unutar Vidovdanskog hrama, koji bi gradile generacije umjetnika pod vodstvom mentora, po principu majstorskih radionica. Osim kiparskih „Kosovskih fragmenata“, arhitektonski projekt nije realiziran. Načinjen je samo drveni model Vidovdanskog hrama (1912.), koji se danas nalazi u Narodnom muzeju u Kruševcu. Osim toga, sačuvana su četiri arhitektonska crteža koji su dio zbirke Galerije Meštrović.
Centralni dio Vidovdanskog hrama zamišljen je kao oktogonalna građevina nadsvođena kupolom, bočno i sa stražnje strane nalaze se tri četverokutne kapele, također s kupolama, a ispred ulaza toranj s karijatidama na pet katova. Do hrama vodi peristil s monumentalnim portalom (KUMP 1983: 133). Visoki peterokatni toranj simbol je petostoljetnog sužanjstva pod otomanskom vlašću. Arhitektonski izričaj amalgam je različitih utjecaja, no izvore arhitektonskih elemenata, koje je Meštrović maštovito komponirao, možemo pronaći u splitskoj Dioklecijanovoj palači: ulazni prostor Peristila, oktogon i kupola careva mauzoleja, zvonik splitske katedrale.
Studija za mauzolej
1919.
olovka na papiru
38,5 x 27,9 cm
inv. br. GMS-58
Crtež prikazuje tolos – antički hram kružnog tlocrta obrubljen stupovljem. U središnjem dijelu kružne građevine prepoznajemo Meštrovićevo antologijsko djelo Vestalka, za koju je prvotnu studiju oblikovao 1915. u Londonu, a konačnu skulpturu većih dimenzija 1917. u Cannesu. Skulptura, koja nam je danas poznata kao samostalno kiparsko djelo, na ovom crtežu postaje dijelom arhitektonsko-skulpturalne cjeline, povezujući se s njome na simboličkoj i stilskoj razini: svećenica boginje Veste, čuvarica kućnog ognjišta, smještena je u antički tolos.
Način oblikovanja stupova u formi anđela karijatida, koje su vrlo slične onima realiziranim na ulaznom portiku Gospe od Anđelā – mauzoleja obitelji Račić u Cavtatu – pomaže nam datirati crtež u razdoblje 1919. – 1920. godine.
Međutim, preciznije datiranje otkriva natpis na arhitravu: PAX MCMXIX, smještajući nastanak ovog crteža u kontekst Mirovne konferencije u Versaillesu 1919. godine. Poznato nam je da je Meštrović tada boravio u Parizu poradi organizacije jugoslavenske umjetničke izložbe u Petit Palais, upravo za trajanja mirovne konferencije. Kako sam navodi u svojim Uspomenama na političke ljude i događaje (1993: 114), izložba je trebala poslužiti kao „naša kulturna legitimacija“. Simbolika vestalke na taj način može se povezati s potrebom održavanja stabilnosti zajednice, odnosno novoosnovane države.
Pročelje i začelje crkve
1919.
tuš i lavirani tuš na papiru
41,9 x 33,8 cm
inv. br. GMS-586
Gospa od Anđelā – mauzolej obitelji Račić u Cavtatu – prvo je realizirano sakralno arhitektonsko djelo Ivana Meštrovića, građeno od 1920. do 1922. godine. Crkva je ujedno grobna kapela u kojoj su pokopani članovi brodovlasničke obitelji Račić, koji su tragično preminuli koncem Prvog svjetskog rata. Gospa od Anđelā jedinstven je primjer sveukupnog oblikovanja arhitekture i skulpturalne plastike, za što je Meštrović nagrađen prvom nagradom na Međunarodnoj izložbi dekorativnih umjetnosti u Parizu 1925. godine.
Crtež je jedna od idejnih studija za mauzolej obitelji Račić u Cavtatu. Uz ovaj projekt vezuju ga kiparski ukrasi, odnosno različite razrade motiva anđela (vrh zvonika i ulazni portal). Međutim, pristup u razradi vanjskog plašta građevine, kao i prostorna organizacija kojoj je pridodan zvonik, predstavljaju veći odmak od realiziranog projekta. Čisti i jasni geometrijski oblici te površine pročelja, zvonika i apside potpuno lišene dekorativnih elemenata, daju nam uvid u Meštrovićevo suvremeno poimanje arhitekture. Daljnje pročišćavanje forme bit će vidljivo na njegovu sljedećem projektu – crkvi Presvetog Otkupitelja, odnosno obiteljskoj grobnici u Otavicama (1928. – 1930.).
Studije ulomaka i pročelja Račićeva mauzoleja u Cavtatu
1919. – 1920.
olovka na papiru
31,1 x 21,1 cm
inv. br. GMS-430a
Gospa od Anđelā – mauzolej obitelji Račić u Cavtatu – prvo je realizirano sakralno arhitektonsko djelo Ivana Meštrovića, građeno od 1920. do 1922. godine. Crkva je ujedno grobna kapela u kojoj su pokopani članovi brodovlasničke obitelji Račić, koji su tragično preminuli koncem Prvog svjetskog rata. Gospa od Anđelā jedinstven je primjer sveukupnog oblikovanja arhitekture i skulpturalne plastike, za što je Meštrović nagrađen prvom nagradom na Međunarodnoj izložbi dekorativnih umjetnosti u Parizu 1925. godine.
Crtež je jedna od idejnih studija za mauzolej obitelji Račić u Cavtatu. Osim prikaza pročelja, Meštrović razrađuje kapitele s anđeoskim glavama i veliku figuru anđela, koju je prvobitno zamislio za vrh timpanona portika. Skica toga anđela uvelike se razlikuje od realiziranog klečećeg anđela u bronci – Anđela Oranta, kojeg je naposljetku smjestio na vrh kupole (Roje Depolo 2008: 14).
Lit.: ROJE DEPOLO 2008: 14, kat. br. 8.
Izl.: Zagreb 2008.
Poprečni presjek Račićeva mauzoleja u Cavtatu
1919. – 1920.
olovka i lavirani tuš na papiru
37,5 x 41 cm
inv. br. GMS-569a
Gospa od Anđelā – mauzolej obitelji Račić u Cavtatu – prvo je realizirano sakralno arhitektonsko djelo Ivana Meštrovića, građeno od 1920. do 1922. godine. Crkva je ujedno grobna kapela u kojoj su pokopani članovi brodovlasničke obitelji Račić, koji su tragično preminuli koncem Prvog svjetskog rata. Gospa od Anđelā jedinstven je primjer sveukupnog oblikovanja arhitekture i skulpturalne plastike, za što je Meštrović nagrađen prvom nagradom na Međunarodnoj izložbi dekorativnih umjetnosti u Parizu 1925. godine.
Arhitektonski crtež prikazuje vertikalni presjek unutrašnjosti Gospe od Anđelā, s pogledom na glavni oltar. Na bočnim dijagonalnim zidovima prikazani su Anđeli s dušama pokojnika, postavljeni točno iznad mjesta u kojima su uzidana tijela pokojnika (ovdje označeno pravokutnim kasetiranim okvirom). Oblik kapele (nadsvođene ravnim umjesto dvoslijevnim krovom), kao i prikaz Gospe s djetetom predstavljaju jednu od ranijih Meštrovićevih verzija koja nije realizirana. Ovdje je lik Gospe rezan u području koljena pa je njezina visina znatno manja, no sasvim prikladna veličini kapele. Kako navodi Roje Depolo (2008: 17), „izvedeni je kip Bogorodice s prekriženim nogama i igrom ruku previše dinamičan za taj prostor i previsok za kapelu“.
Pročelje Račićeva mauzoleja u Cavtatu
1919. – 1920.
tuš i lavirani tuš na papiru
35 x 38,2 cm
inv. br. GMS-592a
Gospa od Anđelā – mauzolej obitelji Račić u Cavtatu – prvo je realizirano sakralno arhitektonsko djelo Ivana Meštrovića, građeno od 1920. do 1922. godine. Crkva je ujedno grobna kapela u kojoj su pokopani članovi brodovlasničke obitelji Račić, koji su tragično preminuli koncem Prvog svjetskog rata. Gospa od Anđelā jedinstven je primjer sveukupnog oblikovanja arhitekture i skulpturalne plastike, za što je Meštrović nagrađen prvom nagradom na Međunarodnoj izložbi dekorativnih umjetnosti u Parizu 1925. godine.
Riječ je od idejnoj skici za realizaciju grobne kapele obitelji Račić, koja prikazuje centralnu građevinu osmerokutna tlocrta s upisanim križem. Obrada vanjskog lica zida s bunjasto obrađenim kamenim blokovima razlikuje se od izvedbenog rješenja, a nedostaju i lanterna i brončana figura na njezinu vrhu (ovdje je postavljena na vrh zabata). Promjene uočavamo i u oblikovanju ornamentalnih ukrasa zabata te izostajanju dekorativnog friza krovnog vijenca.
Kako tumači Roje Depolo (2008: 14), „ideja nije izvedena, ali upućuje na to da je Meštrovića zanimao kontrast glatkoga i bunjastoga kamena na fasadi i da je to istraživao. U ovoj varijanti nije zamišljen friz koji teče oko cijele građevine jer se glavna vizualna igra zasniva na kontrastu obradbe površine kamenih blokova.“ Upravo ovakvo tretiranje kamenog plašta realizirao je u kasnijem arhitektonskom projektu, crkvi Presvetog Otkupitelja u Otavicama (1928. – 1930.). Na njoj je podnožje rustično obrađeno kako bi se u donjem dijelu dobio dojam snage u kontrastu prema gornjem dijelu finije obrade zubačom.
Kapela Raspetog Krista u Račićevu mauzoleju u Cavtatu
1919. – 1920.
tuš, olovka i lavirani tuš na papiru
33,9 x 42 cm
inv. br. GMS-595
Gospa od Anđelā – mauzolej obitelji Račić u Cavtatu – prvo je realizirano sakralno arhitektonsko djelo Ivana Meštrovića, građeno od 1920. do 1922. godine. Crkva je ujedno grobna kapela u kojoj su pokopani članovi brodovlasničke obitelji Račić, koji su tragično preminuli koncem Prvog svjetskog rata. Gospa od Anđelā jedinstven je primjer sveukupnog oblikovanja arhitekture i skulpturalne plastike, za što je Meštrović nagrađen prvom nagradom na Međunarodnoj izložbi dekorativnih umjetnosti u Parizu 1925. godine.
Crtež je idejni prikaz kapele Raspetoga Krista smještene u sjevernom kraku mauzoleja obitelji Račić. Položaj Krista razlikuje se od finalne izvedbe gdje je prikazan frontalno, čime je postignuta veća simetričnost i jasnoća. Kako tumači Roje Depolo (2008: 22), „veliki reljef Krista Meštrović je zakucao direktno na frontalni zid grobne kapele, prikazavši ga bez križa“. Nadalje, za razliku od Meštrovićeva tipa Krista Patiensa kakvim ga je običavao prikazivati na ciklusu drvenih reljefa iz 1917. godine te na Raspeću Velikom (1916.), ovaj Krist „nije tako ekspresivan, već mnogo smireniji: melankolično je spustio glavu (u poluprofilu) ovjenčanu krunom bez bodlji – krunom koja je prikazana kao traka za kosu u obliku pletera koji se dekorativno ovija oko glave.“
Glavni oltar Račićeva mauzoleja u Cavtatu
1919. – 1920.
tuš i lavirani tuš na papiru
50,2 x 38,2 cm
inv. br. GMS-589
Gospa od Anđelā – mauzolej obitelji Račić u Cavtatu – prvo je realizirano sakralno arhitektonsko djelo Ivana Meštrovića, građeno od 1920. do 1922. godine. Crkva je ujedno grobna kapela u kojoj su pokopani članovi brodovlasničke obitelji Račić, koji su tragično preminuli koncem Prvog svjetskog rata. Gospa od Anđelā jedinstven je primjer sveukupnog oblikovanja arhitekture i skulpturalne plastike, za što je Meštrović nagrađen prvom nagradom na Međunarodnoj izložbi dekorativnih umjetnosti u Parizu 1925. godine.
Crtež je studija za glavni oltar Račićeva mauzoleja – Oltar Gospe od Anđelā. Kako navodi Roje Depolo (2008: 17), „crtež u laviranom tušu glavnog oltara prikazuje početnu zamisao kipa Bogorodice s djetetom kao i rješenje kapele koje se razlikuje od izvedenog stanja. Ovdje je kip Gospe posve drukčije zamišljen. Rezan je do koljena, a Gospa i dijete zauzimaju strogo simetričnu pozu dvaju oranta.“
Za razliku od stroge forme molitvena stava obaju protagonista, u konačnoj realizaciji Meštrović se odlučio na opušteniji i intimniji prikaz Bogorodice s djetetom. Doživljavamo ga kao prikaz majke i djeteta, razvidan u nježnim dodirima ruku, razigranom položaju malog Isusa te blagom majčinu pogledu.
Studija za interijer s karijatidama
oko 1922.
olovka na papiru
38,5 x 56,2 cm
inv. br. GMS-571
Crtež je studija za interijer crkve Krista Kralja prema prvom projektu (1922.), u kojemu je prostor koncipiran u tri lađe te odijeljen stupovljem u obliku karijatida. Lica i tijela anđela karijatida, koncipirana i stilizirana poput onih na portiku Gospe od Anđelā u Cavtatu, okrenuta su prema ulaznom prostoru.
Projekt za crkvu Krista Kralja trebao se realizirati u zagrebačkom predgrađu Trnju koje nije imalo svoju crkvu, a na inicijativu msgr. Svetozara Rittiga. Ivan Meštrović je razradio dva projekta: prvi 1922. godine u suradnji s arhitektom Haroldom Bilinićem, a drugi 1936. u suradnji s Lavoslavom Horvatom. Gradnja prema odobrenom drugom projektu započeta je 1940. godine, a prekinuta je zbog rata 1942., ostavivši realiziranim samo temeljne zidove i kriptu. Ona je 1970. godine natkrivena i adaptirana za bogoslužje, a 12 godina kasnije uređeno je svetište i oltar prema projektu arhitekta Valdemara Balleya. Na oltaru se nalazi brončani reljef Krist Kralj koji je Meštrović dovršio 1960. godine.
Interijer mauzoleja
1925. – 1928.
olovka na papiru
44,5 x 28,9 cm
inv. br. GMS-588
Crtež se može datirati u razdoblje nastanka idejnih nacrta za obiteljsku grobnicu u Otavicama koje Meštrović razrađuje 1925. – 1928. godine. Iskustvo realizacije prethodnog projekta iste namjene – grobnice obitelji Račić u Cavtatu – ocrtava se u ovome prijedlogu ponajviše u karakteristično razvedenom prostoru oktogonalne tlocrtne osnove s dubokim pravokutnim kapelama. Međutim, u skulpturalnoj plastici, iako tek skicozno naznačenoj, prepoznajemo Meštrovićevo rješenje kiparskog programa za crkvu Presvetog Otkupitelja u Otavicama: Vječno raspeti povrh glavnog oltara, krilati evanđelisti u bočnim nišama, arkanđeli na potkupolnom vijencu. Ovaj arhitektonski crtež, koji nam daje perspektivni pogled u unutrašnjost memorijalno-sakralnog prostora kakav je tada promišljao, otkriva i izgled krovne konstrukcije. Ona je oblikovana poput stupnjevane piramide, što je također karakteristično za Meštrovićeve najranije idejne skice za obiteljsku grobnicu u Otavicama, koje se čuvaju u pohrani Atelijera Meštrović u Zagrebu.
Lit.: JURIĆ ŠABIĆ 2020 b: 78-81.
Studije crkve
1940.
olovka na papiru
44,3 x 28,7 cm
inv. br. GMS-587
Crtež vrlo vjerojatno predstavlja razradu idejnog koncepta crkve sv. Ćirila i Metoda na Sušaku. Planovi za izgradnju nove župne crkve na Sušaku započeti su 1938. godine (donošenjem Regulacijskog plana), na traženje župnika Martina Bubnja, koji je od Ivana Meštrovića zatražio izradu arhitektonskog projekta. Predviđeno mjesto izgradnje bilo je zemljište iznad željezničkoga nadvožnjaka u Kumičićevoj ulici. Meštrović je izradio dva projekta: prvi centralnog tipa (oko 1938.), a drugi bazilikalnog (1940.), koji je i prihvaćen te po kojemu je načinjena maketa. Projekt nikad nije izveden.
Na crtežu prepoznajemo centralni tip tlocrta kvadratnog oblika nadsvođena kupolom, kružnom i osmerokutnom. Pročelje je komponirano u obliku kompaktnog zvonika na preslicu (poput Naše Gospe u Biskupiji) koje pokriva veći dio, ili u potpunosti, širinu centralnog tijela.
Slični primjeri nalaze se u zbirci arhitektonskih nacrta Galerije Meštrović (inv. br. GMS-936 – inv. br. GMS-938), koji prikazuju različite razrade centralnog tipa tlocrta crkve sv. Ćirila i Metoda. O Meštrovićevu promišljanju prvog projekta za sušačku crkvu Deanović piše (1986: 17-18):
„Polaznom točkom bio mu je centralni oblik građevine presvođene kupolom uz dodatak vertikale zvonika. Izmišljao je različite načine povezivanja kružnog prostora sa zvonicima, koji su međusobno razdaljeni i vezani nižim pravokutnim krilom na koje se naslanja središnji prostor s kupolom. Volumeni svih tih prostornih jedinica uvijek su jasno označeni i izdvojeni oštrim obrisima. Veza kružnog i poprečnog pravokutna prostora, koji se naslanja na zvonike, Meštrovića je osobito zanimala, pa su tako nastajali razni kružni, polukružni, čak i trolisni tlocrti.“
