Menu
Menu
Meštrović je u svom umjetničkom izričaju ostao dosljedan figuraciji, a ljudsko tijelo njegova je kontinuirana inspiracija. Akt tako postaje idealna umjetnička forma unutar koje istražuje sve izražajne, značenjske i oblikovne mogućnosti.
Potaknut atmosferom Beča s početka stoljeća – u neposrednom iskustvu umjetnosti Gustava Klimta, Augustea Rodina, te istraživanja Sigmunda Freuda, mladi Meštrović oblikuje ženske aktove kojima progovara o ljudskoj sudbini, dajući komentar i kritiku uvriježenih društvenih konvencija. Iako katkad biva kritiziran zbog pretjeranog naturalizma, pa čak i vulgarnosti – ljudsko tijelo za njega postaje katalizator za prikaz različitih psiholoških stanja. Krajem prvog desetljeća 20. stoljeća u kojemu oblikuje monumentalne fragmente Kosovskog ciklusa, nago tijelo biva zasićeno simboličkim iskazivanjem snage, herojstva i otpornosti ljudskog duha.
Osobniji i intimniji pristup temi akta u trećem desetljeću bio je uvjetovan ne samo umjetničkim tendencijama tzv. „povratka redu“, već i osobnim iskustvom. Sve veći interes za prikaze tjelesnosti i čulnosti pojavljuju se u Meštrovićevu iznimno plodnom razdoblju – na privatnom i umjetničkom planu. Godine 1924. prvi put je postao otac, što mu je bila dugogodišnja želja. Neposredno prije nastaju možda najeksplicitniji prikazi ženskog tijela u njegovu opusu, detaljno razrađeni u crtačkom mediju. Kada je 1925. godine zbog boravka u SAD-u na duže vremena bio odvojen od obitelji, načinio je više crteža ljubavnog para u zagrljaju, kao iskaz čežnje za idiličnim obiteljskim životom.
Vrhunac bavljenja aktom Meštrovićeve su mramorne ženske figure kasnih 1920-tih i ranih 1930-tih godina, koje oblikuje u zaglađenim i punim volumenima, statične kompozicije i smirena pokreta. Putene i senzualne, nerijetko melankolične ženske figure zatečene u gotovo duhovnoj kontemplaciji postaju prepoznatljiv motiv, ne samo u kiparskom mediju, već i u crtežu.
Sjedeći ženski akt
crni pastel na papiru
25,5 x 24,7 cm
inv. br. GMS-248a
Crtež predstavlja jedan od ranijih prikaza ženskog akta, teme koja će Meštrovića dugo zaokupljati, posebice tijekom trećeg i četvrtog desetljeća. Ženski akt prikazan je straga, te je gornji dio tijela pognut prema naprijed. Desna ruka dodiruje desno stopalo, a lijeva ruka se oslanja na podlogu. Vanjski obrisi su podebljani jačom obrisnom linijom, dok je tijelo meko osjenčeno, naglašavajući obline te meke prijelaze svjetla i sjene.
Prikaz zrači melankoličnom putenošću koja je karakteristična za Meštrovićeve kiparske izvedbe ženskog akta iz razdoblja prvog desetljeća 20. stoljeća: Strast, Žrtva nevinosti, Rođenje, Napuštena1.
Tada, pod utjecajem Rodinova simbolizma i naturalizama, oblikuje alegorijske figure transponirane u mistične teme (što se očituje u poetičnim naslovima), u kojima se isprepleću granice ljubavi, erotike i smrti (Kraševac 2002: 54-55). Poseban je naglasak na oblikovanju leđa u različitim, često kompliciranim pozama.
1 Od 1911. godine djelo se nalazilo u vili Savoia u Rimu, kao dio kolekcije talijanske kraljice Jelene (1873. – 1952.). Godine 2019. prodajom na aukciji aukcijske kuće Christie's postaje privatno vlasništvo.
Sjedeći ženski akt
Beč, 1906. – 1907.
crni pastel na papiru
37,5 x 30,2 cm
inv. br. GMS-223
Crtež je primjer pristupa temi akta u prvom desetljeću 20. stoljeća. Nagi ženski lik prikazan je straga, glava je pognuta lagano udesno. Lijevom nadlakticom oslanja se na koljeno, a desna je ruka ispružena uz tijelo. Vanjski obrisi podebljani su jačom obrisnom linijom, a tijelo je meko osjenčeno, naglašavajući obline i meke prijelaze svjetla i sjene. Prikaz zrači melankoličnom putenošću koja je karakteristična za Meštrovićeve kiparske izvedbe ženskog akta u istom razdoblju.
Bibl.: KEČKEMET 1988: 248.
Izl.: Zagreb 1983. – 1984.
Studija za Zidanje Skadra
vjerojatno Beč, 1906.
bijeli i crni pastel na papiru
38 x 43 cm
inv. br. GMS-232
Studija za muške likove koji su dio crteža, a potom i reljefa Zidanje Skadra. Oni će se u nešto drugačijoj kompoziciji i položajima pojaviti u još jednoj crtačkoj studiji za spomenuti reljef (kat. br. 24). Tuga, nemoć i neizmjerna materinja bol opisana u narodnoj pjesmi ovdje je prenesena kroz muške likove, koji pokrivajući lice skrivaju vlastiti očaj.
Bibl.: KEČKEMET 1988: 247.
Tri stojeća muška akta
vjerojatno Beč, 1906. – 1907.
crni pastel na papiru
32,5 x 37,4 cm
inv. br. GMS-255a
Tri studije muškog akta kojima Ivan Meštrović istražuje ne samo različite položaje ljudskog tijela, donoseći ih svaki put iz novog kuta gledanja, već nastoji prikazati i određena duševna stanja. I dok tijelo oblikuje mekim sjenčenjem, posebna pažnja usmjerena je na izraz lica, sneni pogled, nagnuće glave… Po stilskim osobinama možemo ga pripisati grupi crteža koji pripadaju razdoblju simbolizma, a moguće je da su posrijedi studije za prikaz određene scene. Duško Kečkemet (1988: 247) crtež povezuje sa studijom za reljef Zidanje Skadra (kat. br. 24) na kojemu nagi muški likovi prenose najrazličitija emotivna stanja – od tuge i melankolije do krajnjeg očaja.
Bibl.: KEČKEMET 1988: 247.
Dva sjedeća ženska akta i poprsje žene
vjerojatno Beč, 1906. – 1907.
crni pastel i olovka na papiru
32,5 x 37,4 cm
inv. br. GMS-255b
Studiju ženskog akta koju je Meštrović očito radio prema živom modelu Prančević je izdvojio unutar sličnih studija. Napose zamjećuje da je ovdje vrlo vjerojatno prikazana Meštrovićeva supruga Ruža (2004: kat. br. 5):
„Po tipu frizure, kao i ostalim fizionomskim značajkama, na ovim crtežima možemo identificirati Meštrovićevu prvu suprugu – Ružu Meštrović. Studij ženskog tijela na ovakav eksplicitan način nije učestao u kiparevu crtačkom opusu. Crtež, naime, ne prepoznajemo kao studiju za skulpturu. Prikazani ženski lik stvarni je model, živog pogleda. Ovaj crtež primjer je sasvim različit od drugih koji podržavaju transformaciju prema drugačijem tipu prizora, na kojima model postaje anoniman, a koncentracija usmjerena ka kvaliteti skulpturalnog.“
Bibl.: PRANČEVIĆ 2004: kat. br. 5.
Izl.: Split 2004. Zagreb 2004 b.
Sjedeći ženski akt
1909. – 1911.
crni pastel na papiru
31 x 23,5 cm
inv. br. GMS-249a
Ženska figura u sjedećem položaju prikazana je straga, čime do izražaja dolazi meko oblikovana površina tijela, napose leđa i stražnjice. Glava je okrenuta u desni profil i lagano nagnuta prema dolje. Pažljivim sjenčenjem u mekim prijelazima svjetla i sjene stvara se dojam trodimenzionalnog tijela, koje je zatvoreno čvrstom konturom.
Figura je postavljena na tamno osjenčeni pravokutni postament iz čega zaključujemo da je riječ o studiji za kiparsku izvedbu. Način oblikovanja i položaj tijela vrlo je sličan Meštrovićevim kiparskim rješenjima ženskih figura Kosovskog ciklusa. Udovice kao samostalne figure ili pak figuralne grupe udovica s djetetom kipar oblikuje s izrazitim plasticitetom, ističući težinu i snagu kompaktno oblikovana volumena.
Bibl.: KEČKEMET 1988: 248.
Izl.: Zagreb 1983. – 1984.
Stojeći ženski akt
vjerojatno Rim, (?) 1918.
ugljen na papiru
65,5 x 50 cm
inv. br. GMS-518
Crtež koji nam pruža pogled s leđa kompozicijski možemo povezati s antologijskim Meštrovićevim djelom Daleki akordi nastalim u Rimu 1918. godine. Elegantna ženska figura utjelovljenje je glazbe, cijelim bićem usredotočena na čin muziciranja, koje se nastavlja u ritmiziranim naborima draperije. Tkanina koja na crtežu prekriva tek donji dio tijela ispod stražnjice, zapravo više otkriva nego što skriva.
Vujanović (2016: 55-58) u crtežu prepoznaje studiju za kiparsko djelo Skica za žensku figuru (Rim, 1918.) te Meštrovićevo rješenje za figuru Venera pudica:
„Riječ je o stavu u kojem naga i idealizirana ženska figura, u uspravnom ili ležećem položaju, podiže desnu ruku u pokušaju prikrivanja grudi, dok lijevom rukom pokušava sakriti stidno područje. (…) Stav figure moguće je varirati u različitim položajima, s raznim pomacima i varijacijama. Primjerice, nije uvijek prisutno prikrivanje grudi, no svaki put je naglašen dojam uzmicanja žene od pogleda koji joj je upućen, što zapravo samo dodatno osnažuje njezinu senzualnost i primamljivost. Stav tijela time dobiva dvojako značenje: skrivanja, ali i izazivanja.“
Meštrović će varirati kompozicijsko rješenje na više crteža iz zbirke Galerije Meštrović, a osim spomenute kiparske studije, možemo ga prepoznati i na skulpturi Žena (s prekriženim rukama) (Zagreb, 1928. – 1929.), koja je o stotoj godišnjici kipareva rođenja postavljena u Zagrebu kao javna skulptura.
Sjedeći ženski akt
1919.
smeđi akvarel na papiru
55,6 x 44,4 cm
inv. br. GMS-606
Motiv sjedeće ženske figure moguće je povezati s nekoliko listova iz mape litografija tiskane 1923. godine, posebice onima s prikazima žena u muziciranju te ženskih aktova. Iako istovjetan položaj ne možemo pronaći u litografijama, velike sličnosti zamjećujemo u oblikovnoj liniji i sjenčenju kratkim crticama te načinu prikazivanja lica i kose.
Samostalna mapa litografija pod nazivom „Meštrović“ tiskana je u svibnju 1923. godine u nakladi od 30 numeriranih primjeraka, a sadržavala je 21 grafički list. Mapa je tematski raznovrsna te se u njoj prožimaju religijske (prizori iz Kristova života, prorok, Job), povijesne (Domagojevi ratnici) i svjetovne teme (ženski akt, motiv ljubavnika, žena s glazbenim instrumentima).
Kako je istaknuo Prančević (2008 b: 5), Meštrović je upravo izlaganjem litografija započeo javno valoriziranje papirnatog medija likovnog izražavanja:
„Dotada su rijetki bili slučajevi da Meštrović izlaže crtež ili grafički list! No, od tog trenutka, osobito tijekom dvadesetih godina, ova grafička mapa te crteži koji su nastajali sukcesivno za njegova boravka u Americi djela su kojima je umjetnik, uz skulpturu, publici predstavljao svoje likovno umijeće.“
Dva ženska akta
(Studija za litografski list Žene)
vjerojatno Zagreb, 1923.
olovka na papiru
34,2 x 42,1 cm
inv. br. GMS-546
Crtež je studija za litografski list Žene iz mape litografija tiskane 1923. godine. Kako tumači Prančević (2008 b: 18): “Riječ je o litografskom listu neobičnog erotskog naboja. Rijetko kad će Ivan Meštrović u svojem opusu tako eksplicitno prikazati ženske genitalije. Pojedini crteži zapadaju gotovo u ginekološko područje pristupa temi. Uz ovaj litografski list mogu se vezati dvije skulpture koje su sastavnice fundusa Galerije Meštrović u Splitu (Ženski akt) i Atelijera Meštrović u Zagrebu (Figura žene), čije gotovo nezamjetne razlike podosta govore o pristupu umjetnika ovoj tematici.”
Lit.: PRANČEVIĆ 2008 b.
Bibl.: MAJSTOROVIĆ 1995: 7, kat. br. 29.
Izl.: Zagreb 1983. – 1984. Split 1995. Dubrovnik 1995. Rijeka 1996.
Sjedeći ženski akt sleđa
vjerojatno Zagreb, 1923.
plavi tuš na papiru
34,2 x 21,4 cm
inv. br. GMS-451a
Crtež je dio serije crteža iz 1923. godine (kat. br. 38, 39, 40, 41), na kojima Meštrović detaljno razrađuje žensku anatomiju. Ovdje vrlo spretno, u tek nekoliko poteza linijom, prikazuje ženski akt sleđa. U pomalo neprirodno izvijenom položaju istaknuta je linija donjeg leđnog dijela te obline stražnjice.
Bibl.: PRANČEVIĆ 2004: kat. br. 38. PRANČEVIĆ 2008 a: kat. br. 17.
Izl.: Zagreb 1983. – 1984. Split 2004. Cavtat 2004. Hvar 2004. Zagreb 2004 b. Slavonski Brod 2008.
Sjedeći ženski akt
vjerojatno Zagreb, 1923.
plavi tuš na papiru
31,4 x 20,8 cm
inv. br. GMS-534
Na nizu crteža koje možemo datirati u 1923. godinu (kat. br. 39, 40, 41) Meštrović detaljno razrađuje žensku anatomiju. Mogli bismo zaključiti da to radi iz čiste erotske radoznalosti, budući da su crteži dio njegove „privatne kolekcije“ koji nikad nisu bili izlagani. Čvrsta konturna linija na ovim studijama ženskih aktova svjedoči o sigurnosti umjetnikove ruke, dok pokušaj sjenčenja kratkim crticama otkriva neizbježan skulpturalni karakter. No, svakako, neposrednost doživljaja osjećamo kroz prirodnost poze i brzopoteznost konturne linije. Prirodnost je zajednički nazivnik ovim crtežima na kojima nema dodatnog ukrašavanja, pretjeranog sjenčenja, kao ni promišljene kompozicije. Dapače, motiv katkad izlazi iz okvira ili se međusobno preklapaju. Položaj tijela i izraz lica jedini su nositelji ekspresije uhvaćene u jedinstvenu intimnom trenutku.
Bibl.: JURIĆ ŠABIĆ 2016 b: 126-129, kat. br. 40
Izl.: Zagreb 1983. – 1984. Zagreb 2016. Ljubljana 2018.
Sjedeći ženski akt
vjerojatno Zagreb, 1923.
plavi tuš na papiru
31,4 x 20,8 cm
inv. br. GMS-535
Kod Meštrovića uvijek pritajena i suzdržana erotika, u seriji crteža iz 1923. godine (kat. br. 38, 40, 41) iznenađuje svojom eksplicitnošću. Da je to više bila iznimka nego pravilo, potvrđuje i Prančević (2008 b: 18), ističući njihov neobičan erotski naboj te kompozicijski obrazac koji zapada „gotovo u ginekološko područje pristupa temi“.
No, ovome motivu možemo pristupiti i s biografskog aspekta. Kompozicijski obrazac ženskog akta raširenih nogu ukazuje da se moguće radi o studiji za skulpturu Figura žene (Pred porod). Upravo potonji naziv, koji je odredio sam autor u popisu svojih djela 1941. godine, skrenut će erotska čitanja ka uobičajenu Meštrovićevu poimanju žene kao majke i nositeljice života. Naime, istovremeno s nastankom ovih crteža možemo povezati kiparevo novo iskustvo roditeljstva, kad je rođenjem kćeri Marte 1924. godine prvi put postao otac.
Bibl.: JURIĆ ŠABIĆ 2016 b: 126-129, kat. br. 41
Izl.: Zagreb 1983. – 1984. Zagreb 2016. Ljubljana 2018.
Sjedeći ženski aktovi i studija ruke
vjerojatno Zagreb, 1923.
plavi tuš na papiru
31,4 x 20,8 cm
inv. br. GMS-538
Kod Meštrovića uvijek pritajena i suzdržana erotika, u seriji crteža iz 1923. godine (kat. br. 38, 39, 41) iznenađuje svojom eksplicitnošću. Da je to više bila iznimka nego pravilo, potvrđuje i Prančević (2008 b: 18), ističući njihov neobičan erotski naboj te kompozicijski obrazac koji zapada „gotovo u ginekološko područje pristupa temi“.
No, ovome motivu možemo pristupiti i s biografskog aspekta. Kompozicijski obrazac ženskog akta raširenih nogu ukazuje da se moguće radi o studiji za skulpturu Figura žene (Pred porod). Upravo potonji naziv, koji je odredio sam autor u popisu svojih djela 1941. godine, skrenut će erotska čitanja ka uobičajenu Meštrovićevu poimanju žene kao majke i nositeljice života. Naime, istovremeno s nastankom ovih crteža možemo povezati kiparevo novo iskustvo roditeljstva, kad je rođenjem kćeri Marte 1924. godine prvi put postao otac.
Bibl.: JURIĆ ŠABIĆ 2016 b: 126-129, kat. br. 42. PRANČEVIĆ 2004: kat. br. 36.
Izl.: Zagreb 1983. – 1984. Split 2004. Cavtat 2004. Hvar 2004. Zagreb 2004 b. Slavonski Brod 2008. Zagreb 2016. Ljubljana 2018.
Sjedeći ženski akt
vjerojatno Zagreb, 1923.
plavi tuš na papiru
31,4 x 20,8 cm
inv. br. GMS-539
Kod Meštrovića uvijek pritajena i suzdržana erotika, u seriji crteža iz 1923. godine (kat. br. 38, 39, 40) iznenađuje svojom eksplicitnošću. Da je to više bila iznimka nego pravilo, potvrđuje i Prančević (2008 b: 18), ističući njihov neobičan erotski naboj te kompozicijski obrazac koji zapada „gotovo u ginekološko područje pristupa temi“.
No, ovome motivu možemo pristupiti i s biografskog aspekta. Kompozicijski obrazac ženskog akta raširenih nogu ukazuje da se moguće radi o studiji za skulpturu Figura žene (Pred porod). Upravo potonji naziv, koji je odredio sam autor u popisu svojih djela 1941. godine, skrenut će erotska čitanja ka uobičajenu Meštrovićevu poimanju žene kao majke i nositeljice života. Naime, istovremeno s nastankom ovih crteža možemo povezati kiparevo novo iskustvo roditeljstva, kad je rođenjem kćeri Marte 1924. godine prvi put postao otac.
Bibl.: JURIĆ ŠABIĆ 2016 b: 126-129, kat. br. 43. MAJSTOROVIĆ 1995: kat. br. 23. PRANČEVIĆ 2008 b: 18.
Izl.: Zagreb 1983. – 1984. Split 1995. Dubrovnik 1995. Rijeka 1996. Zagreb 2016. Ljubljana 2018.
Ženski akt
New York (?), 1925.
smeđi pastel na papiru
39 x 30 cm
inv. br. GMS-330
Crtež je studija za litografski list Akt, iz mape litografija izdane 1923. godine. Kako tumači Prančević (2008 b: 25), ovaj litografski list će nagovijestiti stilski izraz koji Meštrović razvija na njujorškim crtežima, a koji karakteriziraju voluminozne površine tijela unutar obrisa debljih i prekinutih namaza pastela. Unutar toga konteksta možemo promatrati ovaj crtež, vjerojatno nastao za Meštrovićeva boravka u New Yorku.
Lit.: PRANČEVIĆ 2008 b.
Izl.: Zagreb 1983. – 1984.
Otmica
New York, 1925.
crveni pastel na papiru (zalijepljeno na kartoncin)
54,7 x 43 cm
inv. br. GMS-388
Crtež prikazuje ženu u naručju krilatog muškarca, te ga je moguće iščitati kao prikaz nadahnut grčkom mitologijom. Dijagonalnim zamahom tijela krilatog bića Meštrović je unio element agresivnosti, a prikaz se može protumačiti kao čin otmice, odnosno bračne „akvizicije“. Ovaj patrijarhalni običaj nije bio svojstven samo antičkim vremenima nego je stoljećima postojao kao običaj i u Dalmatinskoj zagori, Meštrovićevu zavičaju. Prema oblikovnim značajkama crtež možemo datirati u 1925. godinu. Potpuno isti motiv, načinjen pak u tehnici smeđeg pastela, prikazan je na crtežu naslovljenom Ljubav (inv. br. 1934.6). Crtež je dio zbirke Weisman Art Museum – University of Minnesota, u koju je pristigao 1934. godine.
Bibl.: JURIĆ ŠABIĆ 2016. b: 110-111, kat. br. 49.
Izl.: Zagreb 2016. Ljubljana 2016.
Zagrljaj II
New York, 1925.
tamnosmeđi pastel na papiru
43,3 x 35 cm
inv. br. GMS-341
Crtež je nastao 1925. godine u New Yorku, gdje je Meštrović proveo dulje vrijeme radi priprema i organizacije niza samostalnih izložbi koje su bile priređene u nekoliko američkih gradova. Boraveći daleko od obitelji, svojim radovima iskazuje nostalgičnu čežnju za idiličnim obiteljskim životom. Crtež Zagrljaj (kat. br. 96), kao i još nekoliko crteža s motivom muškog i ženskog akta u zagrljaju (kat. br. 45, 93), s nježnošću prikazuju zrelu ljubav između muškarca i žene sjedinjenih u jednu homogenu masu. No, ipak, evidentna je dominacija muške figure, bilo kroz snažnu uprizorenost muškog lika koji ovladava i nosi cijelu kompoziciju ili kroz puki kontrast odjevenog muškarca naspram ogoljene putenosti ženske figure.
Bibl.: JURIĆ ŠABIĆ 2016 b: 124-125.
Izl.: Zagreb 2016. Ljubljana 2018.
Cjelov
New York, 1925.
tamnosmeđi pastel na papiru (zalijepljeno na kartoncin)
46,8 x 40,7 cm
inv. br. GMS-386
Crtež je nastao 1925. godine u New Yorku, gdje je Meštrović proveo dulje vrijeme radi priprema i organizacije niza samostalnih izložbi koje su bile priređene u nekoliko američkih gradova. Boraveći daleko od obitelji, svojim radovima iskazuje nostalgičnu čežnju za idiličnim obiteljskim životom. Crtež Zagrljaj (kat. br. 96), kao i još nekoliko crteža s motivom muškog i ženskog akta u zagrljaju (kat. br. 44, 93), s nježnošću prikazuju zrelu ljubav između muškarca i žene sjedinjenih u jednu homogenu masu. No, ipak, evidentna je dominacija muške figure, bilo kroz snažnu uprizorenost muškog lika koji ovladava i nosi cijelu kompoziciju ili kroz puki kontrast odjevenog muškarca naspram ogoljene putenosti ženske figure.
Bibl.: JURIĆ ŠABIĆ 2016 b: 124-125.
Izl.: Zagreb 2016. Ljubljana 2018.
Stojeći ženski akt
1926. – 1928.
smeđi pastel na papiru
60,3 x 41 cm
inv. br. GMS-297
Seriju od nekoliko crteža s prikazima ženskog akta moguće je datirati u razdoblje 1926. – 1928. godine. Istovremeni su s Meštrovićevim antologijskim kiparskim ostvarenjima trećeg desetljeća, kao što su Žena pokraj mora (1926.), Psiha (1927.) i Čekanje (1928.). Ti mramorni ženski aktovi koji pripadaju neoklasicističkom stilskom izričaju, oblikovani su u punom volumenu, napetih uglačanih površina, te prikazani u stojećem ili sjedećem položaju.
Nekoliko istovremenih crteža (kat. br. 47, 48, 49, 50, 51) moguće je promatrati kao izvjesne studije za spomenuta kiparska ostvarenja, što nam odaje upravo njihova „kiparska kvaliteta“ – finim prijelazima i mekanim sjenčenjem postiže se dojam skulpturalnosti. Položajem nogu u laganom raskoraku, podignutim rukama te zamahom glave, na ovome crtežu postignuta je dinamika figure uhvaćene u pokretu.
Izl.: Dubrovnik 1995. Split 1995. Rijeka 1996.
Stojeći ženski torzo
1926. – 1928.
crveni pastel na papiru
60,5 x 40,1 cm
inv. br. GMS-298
Crtež je dio serije crtačkih aktova iz razdoblja 1926. – 1928. godine (kat. br. 46, 48, 49, 50, 51), istovremenih s Meštrovićevim kiparskim ostvarenjima trećeg desetljeća, mramornih ženskih aktova kao što su Žena pokraj mora (1926.), Psiha (1927.) i Čekanje (1928.). Crteži su izvjesne studije za spomenuta kiparska ostvarenja, što nam odaje upravo njihova „kiparska kvaliteta“.
Fragmentiranjem, odnosno odsijecanjem ruku i glave, naglasak je stavljen na bitno – ženski torzo i bedra (što će se djelomično realizirati u antologijskom ostvarenju – skulpturi Psiha), a podignutima rukama u zamahu postignuta je određena dinamika.
Sjedeći ženski akt
oko 1926. – 1928.
smeđi pastel na papiru
50,5 x 59,2 cm
inv. br. GMS-299
Crtež je dio serije crtačkih aktova iz razdoblja 1926. – 1928. godine (kat. br. 46, 47, 49, 50, 51), istovremenih s Meštrovićevim kiparskim ostvarenjima trećeg desetljeća, mramornih ženskih aktova kao što su Žena pokraj mora (1926.), Psiha (1927.) i Čekanje (1928.). Crteži su izvjesne studije za spomenuta kiparska ostvarenja, što nam odaje upravo njihova „kiparska kvaliteta“.
Pogled na figuru sleđa istražuje način kojim tijelo sjeda na podlogu, oslanjajući se jednom rukom na bedro, a drugom na podlogu. Poseban je naglasak na finim prijelazima ramena i lopatica te u pregibima donjeg dijela leđa, postignuto mekim sjenčenjem. Položaj sjedeće ženske figure dade se usporediti sa skulpturom Žena pokraj mora.
Bibl.: MAJSTOROVIĆ 1995: kat. br. 3.
Izl.: Dubrovnik 1995. Split 1995. Rijeka 1996.
Stojeći ženski torzo
1926. – 1928.
tamnosmeđi pastel na papiru
59,2 x 42,2 cm
inv. br. GMS-393
Crtež je dio serije crtačkih aktova iz razdoblja 1926. – 1928. godine (kat. br. 46, 47, 48, 50, 51), istovremenih s Meštrovićevim kiparskim ostvarenjima trećeg desetljeća, mramornih ženskih aktova kao što su Žena pokraj mora (1926.), Psiha (1927.) i Čekanje (1928.). Crteži su izvjesne studije za spomenuta kiparska ostvarenja, što nam odaje upravo njihova „kiparska kvaliteta“. Pogledom na figuru sleđa, koja je lagano nagnuta prema naprijed, uočava se da je naglasak stavljen na fine prijelaze leđa i stražnjice, što je postignuto mekim sjenčenjem.
Izl.: Zagreb 1983. – 1984.
Sjedeći ženski akt
1926. – 1928.
tamnosmeđi pastel na papiru
58,9 x 50,7 cm
inv. br. GMS-394
Crtež je dio serije crtačkih aktova iz razdoblja 1926. – 1928. godine (kat. br. 46, 47, 48, 49, 51), istovremenih s Meštrovićevim kiparskim ostvarenjima trećeg desetljeća, mramornih ženskih aktova kao što su Žena pokraj mora (1926.), Psiha (1927.) i Čekanje (1928.). Crteži su izvjesne studije za spomenuta kiparska ostvarenja, što nam odaje upravo njihova „kiparska kvaliteta“.
Pogled na figuru sleđa istražuje način kojim tijelo sjeda na podlogu, oslanjajući se jednom rukom na bedro, a drugom na podlogu. Poseban je naglasak na finim prijelazima ramena i lopatica te u pregibima donjeg dijela leđa, postignuto mekim sjenčenjem. Položaj sjedeće ženske figure dade se usporediti sa skulpturom Žena pokraj mora.
Stojeći ženski torzo
1926. – 1928.
smeđi pastel na papiru
60,5 x 40,8 cm
inv. br. GMS-395
Seriju od nekoliko crteža s prikazima ženskog akta moguće je datirati u razdoblje 1926. – 1928. godine. Istovremeni su s Meštrovićevim antologijskim kiparskim ostvarenjima trećeg desetljeća, kao što su Žena pokraj mora (1926.), Psiha (1927.) i Čekanje (1928.). Ti mramorni ženski aktovi koji pripadaju neoklasicističkom stilskom izričaju, oblikovani su u punom volumenu, napetih uglačanih površina, te prikazani u stojećem ili sjedećem položaju.
Nekoliko istovremenih crteža (kat. br. 47, 48, 49, 50) moguće je promatrati kao izvjesne studije za spomenuta kiparska ostvarenja, što nam odaje upravo njihova „kiparska kvaliteta“ – finim prijelazima i mekanim sjenčenjem postiže se dojam skulpturalnosti. Položajem nogu u laganom raskoraku, podignutim rukama te zamahom glave, na ovome crtežu postignuta je dinamika figure uhvaćene u pokretu.
